Marko: O ćao brate. Šta ćeš sam na mostu? Aco: A ništa, evo bezveze... Marko: Ajde ba, reci koga čekaš?! Aco: A dogovorio se sa onom Sonjom sa faxa da izađemo u 21:00 čas. Marko: Aha... tako... pa evo sad ti je 21:20. Aco: A znam... Marko: Nego, osetiš li ti miris baruta ovde? Aco: Ne, što? Marko: Nije važno... ćao!
Picerija-kafeterija, pečatorezac-kopirnica, bravar-varilac i ostali kojima zakon dozvoljava da se registruju za JEDNU delatnost, a na istoj lokaciji obavljaju i njoj srodne delatnosti, što je potpuno logično sve dok se ne pojave i dečja igraonica-mešaona koncentrata, autolimar-proizvodnja torti i kolača ili zdrava hrana-prodavnica boja i lakova.
-Agencija za privredne registre-
-Dobardan. Molim vas lepo, kakva je ovo pizdarija? -Da vidim... A vi ste taj! Znate šta gospodine , ja u svojoj karijeri nisam čula za ovakav slučaj! Vi ste taj Žika vlasnik vodomontažne radnje "Žika Mlaz"? -Lično. I zašto se meni molićulepo brani da radim? -U vašoj registraciji stoji "promet i ugradnja vodovodnog materjala" a vi ste sa druge strane otvorili Seksi Šop! -Nije tačno! Piše i srodne delatnosti! -Pa kakve veze ima...? -Ima! To je sve isto! Imaš ovamo cevke 3/8, 1/2 colare pa naviše, isto i tamo imaš po prečnicima, onda imaš teflone za cevke razne, pa teflonske paste za podmaz, pa holendere, pa sredstva za pročišćavanje kanalizacije, pa dupli nipli, pa teštik, sve ti je to bre isto, ovamo kučina-onamo kurčina i ćao, ja to i u istoj radnji prodajem samo sa dva ulaza. -Znate šta, to ipak... -Znate šta vi, vaš šefić onaj mali Žuća izgleda ima problema sa kanalizacijom, stalno kupuje sredstvo za čišćenje, al otprilike da je problem u majstoru loš mu teflonski podmaz, te vam ovom prilikom ostavljam pakovanje i jednog i drugog, pa ga pozdravite. A i vama kao dami, na poklon ostavljam ovaj mali guzni holender. Dovidjenja!
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda: Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?) Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call. Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće? Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe... kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h. Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu. Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći. keva riba prilaz garaži ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog. Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je hm kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu! divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog. Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice. Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu! Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet... Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek! Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
Fraza koja se koristi kada nešto jednostavno moraš da uradiš. Da, jeste teško, i da, možda se graniči sa glupošću, ali da bi sutra mogao da se osmehneš sebi u ogledalu, ipak ćeš to da uradiš.
- Brate, pogledaj kako devojka prelepo izgleda! - U jebote, ubacujem je u drk memoriju. - Odoh, ja moram da joj priđem. - Čekaj čoveče, pogledaj koliki je onaj lik pored nje. - Tebra, možda joj je drug, a ja ako joj ne priđem neću da poštujem sebe ujutru. - Ej, u pravu si, boli te kurac!
- Jel` hoćeš da mi vratiš pare? - Dogovorićemo se. - Vrati mi moje pare! - Pa rek`o sam ti dogovorićemo se. - Vraćaj bre! - Što si bre nekulturan, dogovorićemo se.
- Brate, viđi onu jahtu... 80 metara druže... Čeh neki dovezao juče... a pogle piletine što se čvari na palubi.... UH! - Eeee, na kakve smo grane spali, da nam Česi jebu Čehinje...