Radnja koja dovodi do vrlo neprijatne tišine ukoliko u tom trenutku pričate o osobi koju su nedavno kremirali.
Izvinjavam se, nisam razmišljala.
Radnja koja dovodi do vrlo neprijatne tišine ukoliko u tom trenutku pričate o osobi koju su nedavno kremirali.
Izvinjavam se, nisam razmišljala.
San svakog Deseptikona.
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....
Glumci.
"Znate, ja se za svaku ulogu intenzivno pripremam!"
-Jok, ostali se uopšte ne pripremaju da obave svoj posao.
"Znate, ja veoma teško izlazim iz uloge!"
-Ma vatrogasac kada natakne opremu i pogasi nekakav požar, on se posle skine za sekund i ode kući da se igra sa decom, ko da ništa nije bilo!
"Znate, izlazak na scenu je veoma stresan!"
-Da, da, eto i neurohirug kad radi nije baš u nikakvom stresu dok prčka po tuđem mozgu...
"Mi, umetnici, smo posebno osetljivi na nepravdu!"
-Ne, mi neumetnici to ne primećujemo. Nama je baš super kada nas maltretiraju.
"Neke uloge su jako zahtevne!"
-Pa i kasirka ima ceo zahtevan red nadrndanih ljudi na kasi baš svaki dan.
"Ipak, mi pomažemo ljudima kroz svoje filmove, predstave..."
-Svakom od nas je Baba Sera (na svom radnom mestu) bila nekada neprocenjiva.
Posebno ako je pedantna.
Deseti krug pakla.
Wallpaper nečijeg uma. Ono što krasi tu osobu i čemu se divimo, sve dok ne saznamo da se ispod svega toga krije pentium kec.
Mislio sam da si glupa, ali onda se ispostavilo da sam te precenio.
Pojava da svakih 50 godina obraćanje nepoznatoj osobi postaje jedan stepen intimnije.
1910. - gospodine...
1960. - druže...
2010. - brate...
2060. - klone...
Vanvremenski metod koji se koristi da bi izgledao pametnije nego što ćeš ikada moći da budeš. Odlikuje se neverovatno komplikovanim izrazima i kompleksnim rečeničnim sklopovima u bilo kakvoj vrsti komunikacije. Teška upotreba latinizama, anglicizama pa čak i arhaizama (i ostalih -izama) je dobrodošla.
Kod ljudi izaziva hronično podizanje obrve jer ne razumeju o čemu pričaš, ali makar im deluješ pametno jer si koristio mnogo "dugačkih reči". (To je zato što oni, kao i ti, nemaju predstavu šta zapravo konstituiše inteligenciju.)
Koncizan jezik: "Idem s ortacima do prodavnice da kupim nešto da jedem."
"Genijalni" jezik: "Ovog momenta, moji kompanjoni i ja ćemo se upustiti u putovanje do lokalne bakalarnice u potrazi za razumno procenjenim produktima koji bi udovoljili naš apetit sada i u danima koji dolaze."
Koncizan jezik: "Al' si glup, brate."
"Genijalni" jezik: "Tvoj kognitivni sistem nije u stanju da komprehenzuje ovako složenu lingvističku strukturu koju je moj govorni aparat upravo proizveo i zato bi trebalo da popiješ hlorovodoničnu kiselinu i na taj način eliminišeš svoje gene iz genskog fonda humane populacije."
Svađa u kojoj teško možete da pobedite, a i ako nekim slučajem pobedite, ostaćete bez devojke.
Pasta za krezave zube.
Najviši čin u srpskoj vojsci.
Na prvi pogled nemoguća, nespojiva veza i epska drama bliske budućnosti. Zidanje Skadra na Bojani. Kao gej brak vođe Radovaca i ciganskog bosa iz Jabuke. Mogu 4 filma da se snime o tome. Gordi političari prepuni zahteva i ultimatuma, i seljak koga boli kurac. Oni kažu da je zakon tu da se poštuje, a seljak, da se zaobilazi.
- Dobar dan.
- Dobar dan. Rakija?
- Ne, ne. Hvala. Radimo istraživanje o priviknutosti seljaka na proevrposke uslove.
- Da.
- Nekoliko prostih pitanja za vas. Kada ste već spomenuli rakiju, znate da je zabranjeno praviti jaču od 55 procenata alkohola?
- Znam.
- Na ovoj flaši piše da ima 65 posto!
- Štamparska greška.
- Ali pisano je olovkom!
- Ženo, daj hemijsku! :žvrlj: :žvrlj: Eto. 55.
- Da li stvarno ima toliko?
- Piše da ima.
- Ali...
- Piše!
- Dobro. Imali ste skoro najezdu bubamara. Šta ste uradili?
- Ma sve sam ih potamanio!
- Znate da je to kažnjivo zakonom?!
- Izvinite, pijan sam. Ne znam šta pričam. Lepo sam ih zamolio da odu kod komšije. Pitajte njega šta je bilo.
- Ali...
- Komšija je ubica!
- Ok. Da li znate da svinja mora da se uspava?
- Znam.
- Pa kako to radite?
- Pa malo joj pričam, tepam. Mazim je. I tako.
- I ona zaspe?
- Da. Čim je odvalim sekirom.
- Gospodine!
- Šalim se.
- Dobro je.
- Satarom to radim.