Kratak siže cele diskografije Hari Mata Hari.
Margot
Kada bi postojala skala iritantnosti "smol tok" izraza, ovaj bi bio neprejebivi šampion. Ne samo da nema nikakvog smisla, nego vam to nikada neće reći osoba neka normalna osoba sa kojom se ne bi ustručavali da podelite pivo u parku ispred zgrade. Ne, ova fraza rezervisana je za kvazi-prijatnog skota sa petog sprata koji je uvek nasmejan, ali vam nabacuje pandure čim se glasnije nakašljete posle deset uveče.
(11 časova, lokalna prodavnica)
- Oooo, de si komšo, šta ima?
- Evo, usto, pa kupujem hleb.
- Hahah, koji si ti car!
-------------------------------
(16 časova, puš pauza na terasi)
- Eeeej, brateee! :dernja se kao životinja:
- Ej, ćao...
- Treći put častiš!
- Ha ha, da... (U sebi : ma jedi kurac...)
Sporedna stvar koju odrade glavni junaci akcionih filmova.
Na prvom mestu im je da spasu svoju ženu (ćer'u, strica, šuraka, komšinicu) koju je kidnapovao zli terorista, pička li mu materina!
Obavezne su fraze poput 'Aj em kaming tu geć ju' ili 'Aj vil rip jor hed of ju madrfakr', što bi u prevodu značilo 'Jebaću ti nanu kad te do'vatim'.
Glavni junak (koji je često do juče radio kao kuvar ili taksista) svet spase, onako, usput, k'o iz pičke.
Baba sera u operi ili u pozorištu.
- "Tetka, koliko naplaćuješ sa papirom...?"
- "Pardon, mladi gospodine... Nisam ja za Vas "tetka", ja sam toaleta..."
Trenutni pomodarski fazon, koriste ga svi, pa i školovani ljudi jer misle da će izgledati pametnije i obrazovanije. Misle da zvuče stručnije kada raspravljaju o nekoj temi, a u stvari izgledaju samo gluplje i nafuranije.
Negde sam rano shvatio taj neki smisao za neku umetnost, nekako mi je to tako prijalo, nekako čudno, nešto mi je nadošlo, neki osećaj da sam stvoren za tako nešto.
Troslojnoperfeks-omnidispelizacija i najmanjeg daška odstupanja od neozbiljnosti, jer narod smo gorko napaćen i drugo nam ne preostaje do da se zezamo, jedemo drvenim dvobodnim vilicama na dvoru, dolazimo s' posla u 13:00, proklinjemo selektore strane plaćenike, dodolamo nad potrošačkom korpom dok dojimo džep kladioničarskih magnata, šparamo za dobra kola na uštrb dobre hrane i boljih pelena. U tome smo najbolji, i Srbija znači Guča, znači Bilja Krstić, i u svakoj prilici taj put od seljaka mene ka naivnoj i zatečenoj pripadnosti narodu, masi.
I ko si onda ti da se tu ne zezaš i disuješ narod.
- Nisam ljubitelj rasizma, pa ni latentnog.
- E daj, ljudi su došli ovde da se zezaju jebote, ae pali!
S jedne strane pozira učitelj, odnosno učiteljica. S druge strane, radi ravnoteže, obično stoji najmasivnija devojčica u odeljenju, a svako odeljenje ima bar po jednu bucku. Glavna faca u odeljenju baca hejt pravo iz sredine gde se grli sa svojim vernim drugarima. Pola devojčica nosi haljinice na kojima se čitaju kompleksi njihovih majki. Mali štrebos stoji kao da čeka da bude streljan i ne grli se ni sa kim. Ganci najčešće stoji/stoje skroz levo ili desno, što je način da se pokaže njihova izopštenost iz društva. Neki od onih najsitnijih su se lepo obukli za ovaj svečani trenutak, ali džabe kad im se na fotki vidi samo pola glave. Neki spavaju, neki se glupo keze, neki čačkaju nos, neke danas ne bi nikad prepoznao, a neki su isti. Sve u svemu, ovakva slika te uvek podseti na klinačke zezancije i kako je dobro bilo kad ni o čemu nisi morao da brineš.
Vidi fotku.
Apsolutna nadmoć onog ko ne zna. Pljuvanje po tuđoj stručnosti kao unikatni srpski fenomen.
Ma, kakav Gentamicin, promešaj so i malo pacovske pišaćke i maži se tim.
Frizbi za usamljene i asocijalne.