Svakodnevnica jedne obične lenštine.
- Sine, 'ajde iznesi đubre da se mama ne muči.
- Za sat vremena, mrzi me sad.
- 'Ajd časkom trkni do prodavnice. Nestalo nam je kafe.
- Mrzi me, kasnije ću.
- Večeras u 6 basket. Dolaziš?
- Neću, mrzi me.
Svakodnevnica jedne obične lenštine.
- Sine, 'ajde iznesi đubre da se mama ne muči.
- Za sat vremena, mrzi me sad.
- 'Ajd časkom trkni do prodavnice. Nestalo nam je kafe.
- Mrzi me, kasnije ću.
- Večeras u 6 basket. Dolaziš?
- Neću, mrzi me.
Izraz, kojim se opisuje manjak potencijalnih kupaca u nekom maloprodajnom objektu.
Gazda:“Je l’ bilo posla od jutros?“
Radnik:“Ma, niko da uđe ni majku da nam opsuje!”
Gnev koji se može meriti samo sa jadnom životinjom
koja vuče zadriglog matorca od dvesto kila do kraja sveta.
I nazad. I opet tako. Svake godine.
- Šta ti je Ćomi? Što si tako gnevan... k'o Rudolf?
- Ma... opet su me vezali za banderu selotejpom...
- Au, opet... jebiga, osmaci. Nemoj da brineš, bićeš i ti jednom osmi razred.
- Da, tada će me verovatno šestaci lepiti za banderu...
- Ma neće, šta ti je, do tada ćeš već imati zeleni pojas u tom tvom điuđicu.
Ekstremno zajebana varijanta, daleko opasnija od deset ljutih gusara. Ma gusar je golo govno spram guslara, kako da kažem, buranija obična. Samo jedan ljuti guslar dovoljan je da vam zagorča život, pa možete samo zamisliti šta tek može njih deset svirajući na instrumentu pangalaktičko - destruktivnog dejstva.
- Je l' to opet onaj komšija Crnogorac malo nostalgičan? Ček... ima ih više?!
- Došla mu rodbina. Pakuj, idemo negde na nedelju, dve.
Kad lupiš šamar osobi koja nema obraza.
Ubica volje za igrom, i jedna od najnepoželjenijih pojava na terenu za basket. Bilo da se radi o klasičnom tipu devojke koja nema pojma o igri, ili o devojci koja je i provela par godina trenurajući, sve se svodi na isto - ona bi da igra, i oni nema šanse da je odbiju, ali je stvar u tome što je igrati basket sa devojkama isto što i da pokušaš da igraš ozbiljno na revijalnom meču za pomoć Japanu. Jednostavno, sve se svodi na zezanje. Problem je u tome što se na basket uglavnom ide na drugu vrstu zezanja, u prevodu, da se istrčiš, iskačeš, izguraš sa drugima i posvađaš sa najboljim ortakom oko toga da li je bio faul ili ne.
Opet, njeno znanje i veština kada je basket u pitanju su skroz nebitni (osim u slučaju da je član prvog tima lokalne prvoligaške ženske ekipe), i koliko god da odskače od tipične devojke koja jedva loptu hvata, nema šanse da da će iko protiv nje igrati ozbiljno. Jednostavno, nema šanse da se ti zaletiš na prodor pored nje, da isprobavaš nove driblinge pored nje, da igraš leđnu tehniku pored nje i lakovima je sklanjaš sa leđa.
Sa njene strane gledišta, postoje dva ugla: Prvi, ako baš nema pojma o igri, i nema ni malo muškog takmičarskog duha, onda ona ni ne obraća pažnju na ovo gore napisano; i drugi, ako je takmičarski nastrojena, zna startnu petorku Juge iz Indijanapolisa 2002. i trenirala je par godina u lokalnoj ekipi, e onda je već došla u tu situaciju da žali za tim što je daleko bolja od svojih vršnjakinja, ali opet nedovoljno dobra i ozbiljno shvaćena za igru sa muškima.
- 'Ajde da odigramo jednu 1 na 1, može?
- Ma nema šanse... Mislim 'ajde, ali ja ću igrati opušteno.
- Ne! Hoću da igraš ozbiljno!
- E to tek nema teorije, ne mogu protiv tebe ozbiljno, ti si... žensko...
- Igraj sa mnom, kao da igraš protiv Dvejna Vejda lično! Molim te!
- Ne mogu, nema ništa od toga, jednostavno, nemoguće je... Kao da me teraš da na svadbi plešem valcer sa najbolji ortakom...
Komšinice koje provjeravaju sastav kese kada vraćaš iz prodavnice, znaju cjene bolje od prodavačice, imaju i night vision.
Kad te žena tera da je češkaš dok se ne uspava.
Medijum urbanog kulta.
Nalazi se na počasnom mestu u stanu gde bi se, da nije njega, nalazio domaći oltar (ikona, žrtvenik, kip...). Tamo gde se oltari još nalaze, potisnuti su na drugorazredno mesto ili u drugu prostoriju gde se čeljad manje zadržava. Uticaj televizora na svest pojedinca i čitavih nacija je adekvatan njegovoj kultnoj prirodi: kad on kazuje štogod, okupljeni odano gledaju i slušaju, čak i kad su svesni da su indoktrinirani i da im se servira laž (Dnevnik i sl.). Ima najveći uticaj na formu savremene kulture čitavog sveta. Kultura koju diktira biva prihvaćena masama u vrlo kratkom roku. Ono što je u antici bilo moguće saznati u Delfima, danas omogućava televizor.
Skraćenica kojom iskazujemo duboko žaljenje našeg vremena i komšijinog wirelessa koje smo potrošili na očajan film.
"Znači,toliko loš film...žao mi komšije."
Reč koja može da pomogne komentatorima, ukoliko nisu sigurni da li reprezentativce Gane da nazivaju Gancima ili Ganjanima.
Narod koji ne propušta priliku da propusti priliku.