Prijateljstvo sa moderatorom.
steelers
Kruženje oko Niške Saborne crkve na veliki petak uveče je pored toga što u osnovi ima religijski karakter, takođe i najveći pozerski skup u godini. Te večeri dođe pred crkvu 6000 ljudi, od koji jedva da 500 znaju zašto se kruži. Ostali su naravno tu da pokažu kako su veliki SRBI i vernici i da budu viđeni. Nijedna druga manifestacija u gradu ne skupi toliki broj fensera na jednom mestu.
Posle kruženja se uglavnom ide u komšiluk (čitaj diskoteka ,,Studio").
---Dress code---
muškarci: šuškave trenerice sa ranflom, bele čarape, maxserice i što veća kajla, ili u slučaju da se posle ide u Studio bele pantalone, šarena košulja i kožna jakna.
curice: helanke, makserice, sjaj za usne, karmin, lažno krzno, dopičnjaci.
Večite drkadžije.
Rečenica kojom se dočarava broj sponzora u karijeri uspešne sponzoruše.
Rukometni dresovi specifični su po tome što sadrže veliki broj reklama, a dokle to može da ide, pokazuje podatak da su reprezentativci Slovenije pre koju godinu imali čak dvadeset dve sličice na svojoj opremi. (oslanjam se na pamćenje za ovaj podatak, guglanje nije dalo rezultate)
- Brate, ko je ova? Aj me upoznaš.
- Iz kraja tu, mis male mature i velikih kola. Provela više vremena u džipovima nego Mirko Alvirović. Imala više sponzora na sebi nego Ceca Kitić na svim svojim dresovima zajedno. Jesam te odvratio od namere ili da ipak skupljamo pare da je pitaš je l' hoće na "Merak" s tobom?
Ne postoji drugo objašnjenje zašto se u svakom autobusu koji vozi od jednog do drugog grada naše zemlje Srbije nikad ne čuje ništa drugo osim najgore iransko/tursko/bliskoistočne melodije začinjene još nebuloznijim tekstovima ispevanih od strane Šiptara prikrivenih milozvučnim "srpskim" imenima (pogledati pod Beki Bekić).
"Zaklinjem se da ću u svom autobusu puštati samo folk, jedino folk i ništa drugo osim folk radija pa makar on bio i najveće dno! Makar vozio filharmoniju, Zubina Mehtu, Kurta Kobejna, Britni Spirs, Željka Joksimovića pa i samog Mocarta, oni u mom autobusu neće čuti ništa osim folka! Jedini izuzetak koji ću napraviti u svojoj šoferkoj karijeri biće da možda ponekad pustim nešto savremenije, što će reći- turbo folk."
Zvanje koje na kraju studija nosi većina bivših mladih entuzijasta koji su poneti iluzijama o sebi i svetu upisavali fakultete za diplomirane kurčeve naivno verujući da će postati nešto drugo. Zajednički imenitelj za sve one koji su upisali razne književnosti, antropologije, fagote, konzervacije, filozofije, vajarstva, etnologije i istorije umetnosti u Srbiji. Mladom entuzijasti, budućem diplomiranom kurcu sa gomilama nepraktičnog i beskorisnog znanja, već na sredini školovanja postane jasno da nema ništa od iluzije da je on izabrani i da će pomerati svetske okvire svojim nadzemaljskim idejama i talentima i da se čovečanstvo neće usrati od sreće što se baš on rodio. Nakon ove spoznaje, postepeno i gradacijski, entuzijazam naivnog junoše počinje da se kruni, a najniži nivo dostiže u trenutku u kom na papiru ugleda sopstveno, krasnopisom ispisano, ime. Ovo je idealan trenutak da mali veseljak nauči i drugu najvažniju lekciju o starom govedu životu-nešto mora i da se jede. Jebiga. Svestan neupotrebljivosti talenata i znanja koje poseduje, konačno mu se, nakon godina potiskivanja, jasno javlja pitanje: I? Šta sad? U tom, presudnom trenutku, nekolicina srećnika uspe da ostvari srpski vekovni ideal: plata iz budžeta-osmica-sindikat-topli obrok. Drugi deo se najčešće odlučuje za prekvalifikaciju i postaje, šta god: radnik na trafici, menadžer, majka, monter PVC stolarije ili Srbin na kruzeru na primer. Treći se odluče za kompromis: uzmi Klimte štafelaj u ruke, put pod noge pa lepo u Buljaricama crtaj portrete debele dece ili pejzaže sa ovcama pokraj Morave pored tezge sa američkim krofnicama i kostimiranog Sunđer Boba koji ti je možda i kolega samo ga ne prepoznaješ. A oni četvrti, najžilaviji, ostaju beskompromisni i dosledni velikom Sebi pa hrabro odlučuju da nastave da žive kod roditelja, sede u zaprloženoj sobi sa krdžom među prstima, veltšmercom u guzici i šalju sonete na pesničke konkurse gde nagradu neće osvojiti oni nego Matija Bećković. Ponovo.
-Ohoho i diplomirani kurac među kandidatima. Baš lepo. Vidim piše: engleski-služim se. Znate li još neki jezik možda?
-Da. Staroslovenski i sve njegove redakcije. Na crkvenoslovenskom umem i da pevam!
-Heh. Imate li neki hobi možda?
-Da. Pišem pripovetke i crtice.
-Uuu. Baš lepo.
-I pravim lampe od papira!
-Njaaao kako kreativno. A da li biste vi, onako, rekli za sebe da ste komunikativni?
-Pa, znate kako, ako ljudsku komunikaciju shvatite kao dodir dve čestice u praznini koje će samo preko tog dodira osetiti bilo onoga što su Stari zvali večna vatra, onda svakako.
-Mmh, mmh, vrlo zanimljiva priča. Vrlo. Nego mislila sam više ’nako da l’ možda ne ćutite u društvu... Al dobro sad . A sigurno volite da radite sa ljudima čim ste se prijavili na ovaj konkurs. M?
-U kom smislu sa ljudima? Čovek kao deo celine ili pojedinac kao svet za sebe?
-Pa kako ću misliti?! Čovek, ko čovek, brate!
-Eh moja gospođo, šta je čovjek, a mora bit čovjek, t
-Sledeći!
-Čьto?
Raširena pojava u kojoj preterano urbane i kvazi-obrazovane dame u svakoj priči za decu vide skrivenu poruku koja za cilj ima da se ženski pol omalovaži i potceni.
- Ja ovo ćerkici neću pustiti, nema šanse! Jasno je kao dan da je Pepeljuga obična ziljava sponzoruša! Prvo je kroz prozor gledala onaj velelepni dvorac u daljini i zamišljala da živi tamo a tek pred kraj filma, na balu, je upoznala princa! Htela je da se uda zbog dvorca i titule, nije ni znala kako on izgleda! Kurvaćetina!
- I još je bežala od kuće da se sa njim vidi! Nije to za decu, slažem se! Uče nam ćerke da budu drolje! Pusti joj bolje Snežanu ili Uspavanu lepoticu!
- Tek to ne može! Njih dve su obe totalno pasivne, obični paraziti. Nemaju posao ni završene škole, sve im se svodi na to da se dobro udaju!
- Mislim da su obe princeze i da imaju para!
- Ma nema šanse! Snežana živi sama u kući sa 7 muškaraca i spava na njihovim krevetićima. Uostalom, obe bi umrle da ih na kraju nije poljubio princ. Ne dopada mi se ta varijanta u kojoj su obe zavisne od muškaraca u tolikoj meri!
- Mala sirena?
- Koja je to tek kurvetina! Ej, dala je glas u zamenu za noge!
- I?
- Pazi, da ti objasnim! Videla je izvesnog Erika jednom u životu i napalila se na njega pa je brže bolje ostavila porodicu i dala onoj veštici Ursuli glas da bi dobila noge i trčala za Erikom i u krajnjoj liniji, da bi mogla da ih širi i kreše se sa njim! Tu je jedino dobro ono "Andadasi"
- Kad bolje pogledam - u pravu si! A Mulan?
- Mulan je trans, oblači se u muško! Ja te lgbt ne mirišem i neću da mi dete krene tim putem. I ona Alisa u zemlji čuda je užasan crtani, ona luta i usput jede neke pečurke, maltene se drogira njima!
- Lepotica i zver?
- Da mi dete gleda animal seks pa da posle juri labradora? Nema šanse!
Pustiću joj neki od onih tužnih crtaća sa životinjama i ima da peva! Znam ja bolje od nje šta je za njen uzrast dobro, nije ona mene rodila! A u pičku materinu!
Ona se bavi sportom. Atletikom. E sad, kad ti zamisliš neku atletičarku, prvo ti na pamet padne da je zgodna do jaja, da seva bulja kao u pornićarke i da je zategnuta kao odnosi Zagreba i Beograda. Fazon jebao bi je na keca ispred keve. Ali, bacačica kugle je nešto drugo. Ona je kugla. Sa još par šlaufa. Da li ne zna da pliva ili je to neka moda, jebem li ga.
Ona izaziva trajnu impotenciju. Takode, može naneti i teške fizičke povrede ukoliko joj kažeš nešto pogrešno. Izgleda kao debela medvedica pred zimski san, koja je juce došla iz sibirskih tajgi i uzela sekiru u ruke. Ženska verzija Valueva. Mada, može biti i ružnija mešavina Duenjasa i Isidore Bjelice sa primesama Čubake. I da, i ona se brije sekirom. Pokvasi se u hladnom potoku pored njene kuće u planini, koju je sama izgradila, i depelira se motorkom.
Izraz se koristi za devojku popriličnih gabarita, koja i pored toga misli da je riba, glumi nafuranu malu, iako je nagojena velika, a uz to i gabor. Devojka koja zrači svime, samo ne seksipilom i ženstvenošcu. Odbija. Ubija želju za seksom čak i kod najupornijih, sa totalno slepim kurcem. Ako je kojim slucajem vidiš golu, najbolje bi bilo da sa sobom imaš ašov, da odmah iskopaš sebi grob. Ili bombu, da istovremeno rešiš i životno pitanje i kopanje.
Običan lik koji nje svestan veličine ispred njega: E izvini...
Bacačica kugle: Šta?! Ajde beži debilu. Ne ložim se na takve kao ti! Crkni! Pretvori se u gumicu i briši!
Običan lik koji je svestan greške i traži od Boga da nađe kašikaru u džepu: Idi bre debela u pizdu materinu! Nisam došao na svinjokolj da te vodim! Hteo sam da vidim koliko je sati, ali sad ću morati da vidim urologa, jer se moja močuga pretvorila u kikiriki i zaštekala u rč!
Počevši od pesme koja ga je proslavila, A. Pejović u svojim tekstovima ispoljava konstantan stav o prolaznosti života i promenljivosti ( ''kolu'') sreće, karakterističan za romantičare. Tako i u pesmi ''Taxi'':
Ceka me taxi, sta to menja sad
-Postavlja pitanje o svrsi čovekovog postojanja-
ceka me taxi, zaspao je grad
-Razočaran u postojeće stanje u kom većina, simbolizovana u pojmu grada, antičkog polisa, zatvara oči pred besmislenošću života-
ceka me taxi, nemam neki plan
-Ovaj stih naročito naglašava i samu ideju vodilju ''čeka me taxi'' - sve nas čeka urbani Haronov čamac koji će nas prevesti preko Stiksa, pa kad nas već čeka Smrt, čemu planovi?-
nije mi vazno, nisam besmrtan
-Jasno naglašavanje prolaznosti i ravnodušnosti prema životu-
Sve je to ista igranka
princeza ili bitanga
-Još jedna metafora za ''kolo sreće'', i sreća - princeza - i zlo - bitanga - su deo jedne te iste predstave - života.
Često je izražen i romantičarski motiv ''otuđenosti pojedinca'':
Nije to starost ni epizoda
sve sto mi treba
sada je da budem sam
i burbon i soda da se opravdam
-Njegova želja za samoćom je duboko ukorenjena, čamotinja i splin su već deo njegove ličnosti, i oni ga navode na poroke. Ovaj motiv pronalazimo i u pesmi ''Ako me voliš, idi od mene'':
O, zar ne vidis ili ne zelis
da sebi priznas da ne trebam ti ja
od svega umoran, uludo trosen
idi dok mozes jos da pobegnes sa dna
-Pesnika je život umorio, uludo potrošio i on se odriče ljubavi, jer za nju nije sposoban. Ovde je jasan uticaj Puškinovog Evgenija Onjegina.
Motiv otuđenosti i ukletog pesnika(tu se već pomalo oseća i Bodler) uopše čest u njegovim pesmama, jasno je izražen u ''Ne diraj mi noći'':
Kako mene ovaj zivot boli...
Međutim, ova pesma je specifična i zbog oslanjanja na srpsku kafansku tradiciju. Sam naziv već ukazuje na uticaje Tome i Novice Zdravkovića (''Kafana je moja sudbina'', ''Navik'o sam ja na noćni život''), a kada je malo dublje analiziramo, pronalazimo iste motive rastrzanosti u stihovima:
pola srca samo tebe voli
pola mi je uzela kafana
Kao onu kojom odiše cela ''Kafana je moja sudbina''. Pesnik voli ženu, ali i noćni život i kafana imaju u njegovom životu veliku ulogu, i on biva tragično razapet između te 2 ljubavi.
Međutim, pored navedenih romantičarskih tendencija, značajan deo njegove poetike je socijalan, čak realističan. Počevši od pesme ''Linije'':
Jer ti me prodajes iz dana u dan
i svaki put sve jeftinije
u pola noci mi dodjes u stan
opet si negde vukla linije
-Narkomanija, problem modernog društva, koja narušava sve društvene odnose, pa tako i među ljubavnicima, ali to jasan, čulni, telesni problem, dok je mnogo veći izražen u pesmi ''Nisam se bogat rodio'':
Da li bi me ikada primetila
da pod svetlima laznoga sjaja nisam bio
Dilema o iluzijama modernog sveta u kojem novac može da kupi lepotu, a s njom i zaljubljenost, ali pesnik postavlja pitanje - Da li može da kupi i pravu ljubav? Da li je takva kupljena ljubav uopšte prava? Ne pronalazi odgovor na to pitanje, ali sama sumnja govori o tome da u takvoj ljubavi nema sreće.
A sreća je tema jedne njegove refleksivne pesme, pod naslovom ''Opušteno''. Pored opštepoznatih stihova refrena, koji su manifest srećnog života u urbanom svetu, treba obratiti pažnju i na:
spakovaću život ceo u 2 kofera
Ponovo motiv prolaznosti, ali ovoga puta u smislu da ne treba biti opterećen materijalnim i društvenim konvencijama. Život prolazi, jedino je bitno biti srećan sa voljenom osobom.
U poeziji uopšte, tako i kod A. Pejovića, veliki deo zauzima i ljubav. To je takođe konstantna tema u svim njegovim pesmama, a najdominantnija je u nekim zaista velikim dostignućima naše kafanske poezije, od kojih bih izdvojio ''Nijedna nije kao ti'', ''Ruševine'' i ''Jelena'', pesma koja je u poeziju pretvorila roman I.Andrića ''Jelena, žena koje nema''.
U njegovoj isključivo ljubavnoj poeziji se ističe forma, epistolarna, forma obraćanja, najčešće voljenoj osobi ili bratu, za razliku od uobičajene pripovedačke. Time se, s obzirom da čujemo jedino njegov glas, i mi slušaoci aktivno uvodimo u pesmu, bilo kao akter ili kao osoba kojoj je spevana.Poslednja pesma na koju bih se osvrnuo je takođe ljubavna, ''Litar krvi''. Pesma istaknute hiperbole koja naglašava snažnu, rušilačku ljubav karakterističnu za kafansku poeziju. Kod A. Pejovića se često ponavlja simbolika krvi, kao puteva srca(''U mojim venama'') i ljubavne patnje, kao analogija prolivenoj krvi - bola i bliske smrti.
Znate ono kada se probudite oko 7-8h ujutru, jedino što želite je da popijete čašu hladne vode...jedino što osećate je mučnina i bol u zadnjem delu vaše glave, mozak polako počinje da pulsira,glava breca, a imate utisak se svi deru,cak i onaj komšija sto je u stanu do vas, pa i ona komšinica što svakoga jutra peva pod tušem i nešto se dernja. S tim sto u ovom trenutku njena jačina glasa može da se poredi sa megafonom koji je prislonjen na vašu bubnu opnu. Da ne dužimo dalje kada se onako mamurni vratite u krevet,pa još malo odspavate, pa vas bez pardona probudi neko, a vi naravno ne znate gde se nalazite... sednete na krevet onako iskrivljeni, sa glavom od 100 tona pa krenete da se prisećate sinoćne večeri, ali nista... jedino čega se sećate jeste ona poslednja čaša piva koju ste eksirali zajedno sa tekilom, i poslednjeg trabunjanja dok su vas donosili kuci.
E pa tu stvar počinje da se zahuhtava, u tome je i čar te noći,ne znate tačan rezultat vašeg pijanstva.. brzo zovete prijatelje da vam ispričaju sve sočne detalje u kojima ste vi,jer ste 100 posto sigurni da ste napravili neku glupost, da ste " zvezda večeri " , da ste se tako gadno izblamirali,ili možda i niste,možda je sve proteklo glatko,bez incidenata (znate ono niste uvalili nikome žvaku, niti ste se ispovraćali po nekome, pali na sred ulice i tako slične stvari) .E pa ako je sve bilo kull,onda slobodno možete da nastavite da kuntate, i budete zadovoljni sobom, a ako stvari nisu bile baš po vašoj meri, jednostavno kažete sebi " nije me htelo ".
Fudbalsko takmičenje u kome se 19 najboljih španskih fudbalskih klubova bori za drugo mesto.
Pozicioniranje resajkl bina u donji desni ugao monitora i odvajanje od ostalih ikonica samo zato što ima neke veze sa djubretom.