Kad nemaš sa kim da razmeniš svoje misli.
Usamljenik može biti i sam ili čak imati nekakvo društvo oko sebe (blebetanje, prazne priče, kurtoazni razgovori...)
Kad nemaš sa kim da razmeniš svoje misli.
Usamljenik može biti i sam ili čak imati nekakvo društvo oko sebe (blebetanje, prazne priče, kurtoazni razgovori...)
U Srbiji predstavlja tolerisanje svih sra država (ili ti predstavnika istih) koje nas ne ju ni 2% i između kojih se nalazi predhodno pomenuta, Srbija (Tolerancija nase držve nije ograničena trpi ona sr**a i od onih koje nam nisu "komšije").
Naravno da ta ista tolerancija ne važi za Srbiju!
Jadranke Kosor:,,Zagreb u potpunosti podupire nemačko stanište da Srbija treba ugasiti svoje paralelne strukture na Kosovu i da ne može dobiti status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji bez rešavanja nekih problema u vezi s Kosovom“.
Rešenje zadatka: Kosovo=problem Srbija-Kosovo(problem)=EU Čista matematika...
sledi njena dalja izjava da je Hrvatska najveci prijatelj Kosova na Balkanu.
Na šta Vuk Jerenić odgovara:,,Kome je Kosor prijatelj njemu ne treba neprijatelj"
A predsednik Srbije:,, Sram te bilo Vuče! Kako si tako netolerantan prema nasoj prijateljici Kosor?! Nemoj nam rušiti ugled."
Smrad dobija potpuno novo značenje nakon što odete na dugo očekivano more na slepo, tako što verujete svojoj drugarici da vam je našla super apartman. Kada stignete tamo i stanete sa ključem uprtim prema bravi vrata još ne znate šta da očekujete. Onda otvarate vrata i shvatate da ste dobili aprtman od 20 kvadrata u kojem ćete morati da se gurate sa još trojicom kršnih momaka koje ste poveli na more, jelte, da ne idete sami. Unutra počinjete da osećate ostatke svih prethodnih gostiju, jer naravno, ko je lud da unajmi čistačicu da počisti nakon prehodnih gostiju. Otvaramo frižider koji se nalazi u "dnevnoj sobi" i uz začepljen nos vadimo sve što je prethodnim gostima preostalo. Ispod kreveta se ne sme gledati jer ne znamo da li je tamo nešto uginulo pa su se stvorile nove vrste crva koje to mogu razložiti. Nakon nekoliko bezuspešnih minuta uspevamo da nađemo kupatilo tako što smo se setili da zatvorimo ulazna vrata iza kojih kad su otvorena se krije kupatilo. Kapiramo da kupatilo nema naravno nijedan prozor a ni onaj mali ventilator koji služi za bar neku ventilaciju. I nakon 10 dana naše prosute hrane, alkohola, prljavog veša koji smo se trudili da zakopamo što više da se ne bi osećao, i nakon kenjanja u kupatilu koje se luftira kroz dnevnu sobu konačno smo mogli da prodišemo punim plućima i da obnovimo čulne ćelije u našim nozdrvama koje su uginule za tih 10 dana.
U neko vreme preko dana u aprtmanu:
F: U brate, šta to smrdi?
P: Ne znam bre, sačekaj da vidimo da li neko kenja. E, je l' neko u kupatilu?
U: E ja sam, kenjam.
F: Brate je l' smo rekli da se kenja samo ujutru kad svi spavaju ili kad niko nije tu !
U: Jebiga, nisam mogao da izdržim.
F: E pa jebiga, nemoj da izlaziš dok ne podišeš sav taj smrad ili zovi neku ribu iz susednog aprtmana pa dišite zajedno !
Jedina akcija koja preostaje u određenom srpskom dijalogu, u slučaju žestoke psihičke jebačine.
Jel'-ti-to-mene-jebeš? lepo upakovano, sa kulturom. Pa, čekaj pozu da promenim, bar da mi udobno bude dok mi penetriraš po psihi.
A: E 'de si Banѕov. E tebra, pare dobijaš za koji dan, brate, nije do mene. Znaš brate da ja nisam takav čovek, znatči, splet okolnosti, situacija vrlo zajeb...
B: Ček', ček', samo čas.
A: Aha?
B: Promenio sam pozu, aj' cepaj.
A: Hm... A?
B: Pa ne brate, da se namestim da me ne nažulja dok stoički penetriraš u mene. Očistio sam glavu od misli da i tebe ne žulja, udri sad.
Festival na koji stranci dođu da nam pokažu da su veća stoka od nas.
Poslovica koje se, po pravilu, setimo sutra.
Inteligentan, realan, načitan mladić, student književnosti, fenomenalan pisac i nažalost neshvaćen (ili retko shvaćen) čovek koji pokušava da ljudima bar maaaaalo otvori oči, tako što svoje viđenje Srbije i uopšte sveta iskazuje kroz ono što voli - hip hop.
Drugar koji vam prepričava šta ste sve sinoć radili pod uticajem alkohola jer se vi naravno ničega ne sjećate.
Onaj koji zna da ima komarca u sobi, ali ne radi ništa povodom toga.
Omiljeno pitanje starijih članova šire i uže familije pre njihovog svečanog predstavljanja kada zovu telefonom. Prethodi mu arsenal pitanja i odgovora za čije vreme može viza da se izvadi.
M: Aaalooo dobro veče!
J: Dobro veče.
M: Kako ste? Jeste zdravo?
J: Dobro smo. Zdravi smo.
M: Ima li zime?
J: Ima
M: Kako si ti sine?
J: Dobro je.
M: Je' slušaju matori?
J: Slušaju.
M: Ima li kak'a devojkara?
J: Ima.
M: Jel znaš ko je na telefonu?
J: Ne'am pojma!
M: Ovde deda Mića iz Obrenovca jel se sećaš ti mene?
J: Ne mogu da se setim.
M: Kako bre ne znaš ja sam jednom kad si ti bio mali dolazio, uzim'o mistriju od tvog dede! DEDA MIĆA iz Obrenovca BRE!
J: Ne znam stvarno.
M: Pa sa kim ja razgovaram?
J: Sa Jovanom Ilićem.
M:...
J: Alo!?
M: Ja sam izgleda pogrešio.tu tu tu
J: Idi deda u tri lepe pizde materine prođe mi poluvreme dok se ti identifikuješ!
Pripadnici generacije sadašnjih tridesetogodišnjaka, oni koji žare i pale u "pitaj kurac više kojim" ciklusima Slagalice. Oni su za ovu emisiju, ono što je Gale Kerber među čupavcima, dildo među igračkama za velike devojčice, i bivši diktator Ugande Idi Amin među ljubiteljima pohovanih ljudskih guzova. Gospoda, čije je odrastanje išlo uporedo sa emitovanjem najpopularnijeg srpskog kviza. Oni u klonji nisu drkali na Pan-erotiku, već su iz "Borbe" nasumice izvlačli slova, pa od istih sastavljali reči. Retko ko od njih je u ranoj mladosti nešto karo, ali zato skočko-pik-karo kombinaciju izvlače bez problema, k'o Luna Lu iz džepa dotrajali kurton, kad u VC odvuče devetnaestogodišnjeg kelnera.
U društvu im je retko k'o bacao kosku, izuzevši klince iz matematičke sekcije, ali zato slažu tačan broj pre nego što protivnik uspe da izgovori "STOP". Nemaju kafić ili restoran, ali zato poseduju "Metal-ineks" nameštaj, a atelje "Antre" Stara Pazova tepisi, im bleje i u kujni. Dok ostatak populacije reč "ortak" asocira na prijatelja, terminatori će se setiti 347. izdanja stripa "Zagor" gde je ovaj svog vernog pratioca Čika nazvao ortakom. Naravno, to je i konačno rešenje, jer terminatori su uvek u pravu. Najviše vole igru "Ko zna, zna", jer nema šta ne znaju. Od grada Kito, prestonice Ekvadora, sve do autora dela "Ispod svetla moskovskih lampi- Nastja trotoarka", ništa im neće promaći, jer sve je to bar jednom bilo u "Politikinom zabavniku", a oni poseduju sve brojeve. Nikad im se nije dizao na Brenu, prljave maštarije su im se uvek sastojale od aktuelnih voditeljki kviza, sa povremenim uletanjem u kadar, Mile Canić u mrežastim čarapama i gotik korsetu.
Fakultetski obrazovani ili ne, pripadnici generacije Slagalica terminatora, iz ciklusa u ciklus, razbijaju staro i mlado. Kojekakvi apsolventi, moleri kojima je hobi enigmatika, matore komunjare koje su završile žurnalistiku u Sarajevu, svi skupa mog samo da im zubima sviraju soložu o stidne dlačice. Iako Zeka Milioner pruža mnogo više para i tri pomoći, Deki Di Džej Pantelić čašćava aplauzom, SOS kanal u SMS kvizovima nudi slatke osmehe polupismenih radodajki, jebe se njima, ostali su verni svom kvizu. Zbog posvećenosti i lojalnosti, nek im svako veče bude dobro, brda im se u zlato pretvorila.
Voditeljka: U finalu 8643*4 pa sve to na kub, ciklusa TV "Slagalice", Marko Marković, 1977. godište, osvoio je kineski džip i sedam dana za 2 osobe, smeštaj bungalov u Banji Vrujci. Marko, vaši utisci?
MM: Utisci? Kolona Ge, Utisak Nedelje! Konačno, Olja Bećković. STOP! STOP!
Voditeljka: Hmm, dobro... Šta misli Vladimir Mrkalj, pravnik iz Beograda, 148:12, to je prilično ubedljiv rezultat?
VM: Ma svaka mu se dala, dečko je terminator. Zaslužio je da se vozi u džipcu, biće meni dosta i ovaj etison, ionako se ložim na Svetlanu Bojković, još od "Srećnih ljudi", kad je bila glavna sestra Valerija.
Čovek koji je cugao između redova.