Reči devojke koja se sprema za blajv.
- Dušo, je l' može sad duboko grlo?
- Evo dragi upravo sam pošla, na vr' mi je jezika.
Reči devojke koja se sprema za blajv.
- Dušo, je l' može sad duboko grlo?
- Evo dragi upravo sam pošla, na vr' mi je jezika.
Budiš se, novi dan, ne znaš odakle da počneš, imaš previše obaveza. Osećaš se nekako mrtvo, nisi jebao dugo, žena je bila nešto ljuta pa ti nije dala ima dosta. Bili ste na nekoj večeri sa prijateljima ti se glupirao pa se ona nadrkala. Stalno si joj se posle uvlačio, butao, spremao večeru, palio sveće, svi ti papučarski fazoni, ali ništa. Spremaš sebi jutarnju, pališ prvu cigaretu. Zatim se odteturaš do kupatila. Istuširaš se. Posle toga se osećaš malo bolje. Oblačiš svoje radno odelo, krećeš na posao. Gradski prevoz kao i uvek pun, smrdi, guraš se sa ostalim nesrećnicima koji takođe pokušavaju da svoj život dovedu u red. Dolaziš na posao. Pozdravljaš se sa kolegama, pomisliš u sebi da ovaj dan i nije tako loš. Radi se. Mora se. Već si zauzet. Počinješ malo da se nerviraš. Ali ipak uspevaš da ostaneš smiren i raspoložen. Pozvao te je gazda. Njegova sekretarica te gleda onako pohotno, jer si jedan od mlađih u firmi, volela bi ona da je spavaš. Tvoj šed koji je debeo i užegao te čeka u kancelariji srdačno te pozdravlja osmehujući se. Ali on ima loše vesti. Ne nije otkaz. Ali radiđeš prekovremeno, a normalno za to neće da ti plati. Već si malo uznemiren. Izlaziš iz kancelarije, sekretarica te ponovo gleda, ti odmahuješ rukom, istog trena joj se gubi osmeh sa lica. Odlaziš u kancelariju, kad tamo čeka te stranka, tu je i čistačica koja briše pod, zato što je ovaj prosuo neko piće. Sva ta gužva te nervira. Počinješ razgovor sa strankom, ovaj je neki bilde, počinje da te masira, te ovako, te onako. Gubiš živce polako, ali ipak si profesionalan, saslušaćeš ga do kraja. Odlazi, tražiš pilule za smirenje, Krećeš kući sa posla. Pališ pljugu, nervozan si, razočaran što dan ipak nije bio tako dobar. Ulaziš u gradski prevoz, gužva je velika, neki seljak te dodriuje močugom na kojoj je nataknuto jagnje zavijeno u novine. Pa jebem ti mater, ovo je gradski prevoz brđane, kako bi ti nabio sad taj kolac u dupe jebem ti poreklo. Misliš se u sebi. Ali nekako trpiš. Ovaj ispred tebe je neki nalickani šminkeraš, gazi te svojim novim kožnim cipelicama, baba do tebe mrljma nešto, samo što ne ispljuje vilicu, sve ti se zgadilo, ludiš, jedva čekaš da izađeš, pogledaš, kad ono napolju kiša, pu jebem ti kišu, nije padala tri godine, sad našla. Izlaziš, krećeš dva koraka kad neki konj proleće kolima, kroz baru, sav si mokra, psuješ kišu, onog u kolima, najebavaš im se majke svima, ljudi te gledaju, ti im psuješ kolače i sve po spisku. Najzad ulaziš u zgradu, nisi ni za šta. Osećaš se umorno. Sada nisi sposoban više ni kašiku da podigneš. Iscrpljen si. Ulaziš u stan, osećaš da ćeš se srušiti.
-Dragi. Jedva sam čekala da dođeš. (šapuće ti) Hajdemo u krevet!
-Oću kurac. počinje
Izuzetno zajebano poreklo sa notom mistike.
- Pi, brate, kakva ti je ovo brljčina, otrovah se!
- Brate, to mi je stric doneo sa Kosova, to je iz manastira.
- Aaaaaa... (i farbani metil se pretvara u vekovno nacionalno piće)
- Šta će ti ova naiva na zidu, majke ti, otkad ti to voliš?
- A, platio sam to 500 evra, to je naslikala slepa baba Pomarandža...
- Vidim da je slepa...
- ...ona je sa Kosova.
- Aha... (i crtež glava sa nogama na nivou bloka br. 4 se pretvara u vernu sliku duha naših narodnih sabora kroz vekove)
- Ej, ti poznaješ onu budalu tamo? Reci mu da ne lomi čaše i inventar, pozvaću mu obezbeđenje!
- Nemoj, brate, on je sa Kosova!
- A, stvarno... (i autentična sirovina sa D&G majicom i pozlaćenim lancem za Ladu Rivu 2107 se pretvara u napaćenog interno raseljenog potomka Lazara i Miloša koji je ostavio svoje vekovno ognjište)
Predstavnik za odnose sa javnošću devojaka za odnose sa javnošću.
Petingovati.
Maziti se sa partnerom u žaru strasti gde se gubi svaki osećaj za elementarnu estetiku tako da njegova ruka izbija iza njenih leđa poput majke Trojeručice, palamar mu visi među njenim nogama kao da je šimejl, a njena sisa se splela negde oko njegovih leđa kao Kvazimodova grba.
Maženje je eufemizam za ovo šamaranje kože koje ukazuje na žestoku želju obeju strana da se satru od pomame i strasti, i očiglednu činjenicu da je:
a) ona nevina
b) ona dobila
v) on idiot
- Kako bilo sinoć?
- Ma nikako, celo veče smo izigravali pletenicu. Na kraju sam mu rekla il' me jebi il' me se okani, a on se prepao i zbrisao. Jebem ti muško.
- Pre će biti da je peško.
- Peško ili Boško, svejedno mi je, od sad tražim likove koji nemaju više pomadi u kupatilu od mene.
Ritual kojim prosečna devojka nagoveštava da silazi na sledećoj stanici.
Kažiprst. Meri brzinu, temperaturu, vlažnost, dubinu, širinu, visinu, zapreminu, struju, napon, otpor, tvrdoću, gustinu, viskoznost, pH vrednost...
Svaki čovek dolazi na svet sa dva komada i softverom za analizu podataka.
"Topli" obrok fizičkih radnika svih profila u Srbiji za vreme pauze.
Sastav: Pola 'leba, maksimum 100gr parizer ili bilo koje druge jeftine salame (podriguše). E sad ko ima da se "kurči" može da se stavi i kečap, majonez, feferone.
Obično se konzumira na nekom ivičnjaku ili gajbi u prisustvu kompanjona koji zajedno sa tobom dele tu rados'.
Dar. Sposobnost visprenih jebača da u isto vrijeme koriste i gornju i donju glavu. Logična evolucija taktike za odlaganje prevremene ejakulacije, jer je čak i zamišljanje gole Isidore Bjelice dok stavlja puder na pušku sjedeći na klonji, ovih dana totalno izlizano i ne služi svrsi. Pojedinci su razvili taktiku i ulaze dublje u meditaciju razmišljajući o nasumičnim događajima iz života, čime prekidaju vezu između mozga i koplja te prepuštaju tijelo da radi mehanički. Time se i brkati Radovan sa bauštele dok kara svoju zmaj ženu pretvara u Super GTO 16v turbo(folk) jebača nove generacije.
Jebe tako Radovan i počne razmišljati. Sjeti se đeda Milutina i babe Radojke. To je najdalje što može da se sjeti, a i njih slabo pamti. Deda je umro kada je Rašo imao tek tri godine. Našikao se i u žaru svađe sa brezom koju je zapišavao, naišli su vuci. Baba je bila relativno mlada i strašno ju je pogodilo što je ostala bez zdrave kurčetine.
U tom trenutku prebaci ženu na bok i nastavi da jebe.
Stari komšija Božo mu je pričao kako je baba bila grom riba dok je bila mlada. Kaže da je pokojni đed Mile prestao okretati janje a cigar mu je ispao iz usta koliko je zinuo kad ju je ugledao. Došla valjda sa ćaćom i kravom u selo jer je tu bio naširoko čuven Šaronja, rasplodni bik koji nijednu kravu nije ostavljao ravnodušnom. Milutin je, kako kaže komšo, zbog nje ostavio prvu ženu. Vrlo romantično, zamisli se Radovan gladeći kosu jer bradu nije nosio.
Jebe tako i dalje i konta se jel' mu svršila žena. Pomjeri se da pogleda, ali ništa ne provaljuje u mraku. Utom izađe mjesec iza oblaka i obasja jednu sisu, pa i drugu. Skoči ko lav, izleti na terasu, napnu se ko indijanski luk kvalitetne izrade te izvadi ćunu, šta ćunu? Zmijugu. Ma šta zmijugu, Enterprajs Staršip i taman da razbaca nesuđeno potomstvo po golubovima što kljucaju podno zgrade, sjeti se da mu je ćaća bio trgovac pa se vrati i nastavi da jebe...
Ženi drago pa ga i ne pita šta se tako zamislio.
Stari mu je bio mangup. Slušao je one sektaše, kako je pokojni đed govorio. Oblačio se nakaradno, nije volio da kosi travu i baca sijeno. Kad su mu doveli nevjestu........ Utom žena vrisnu i Rale shvati da je posao odrađen. Baci još jedan pogled na desnu sisu a bogami i na lijevu pa opet izleti na terasu...
Ekipa koja bez obzira na uzrast, poreklo, zdravstveno stanje, bračni status, izgled, vremenske prilike i raspoloženje ima tokom celog dana jednu jedinu temu - SEKS.
Priča se svodi na takmičenje ko će napraviti efektniju izvalu. Tema je nebitna, samo dok ima seksualnu konotaciju. Prolaze čak i gej fazoni: "Nek mi neko doda macolu, ne mogu nikako da zabijem ovu ekserčinu!" - "Ma samo se ti okreni, zabiću ti ga ja očas posla!"
U pauzama između priča eventualno se i odradi neki poslić, jer jebi ga, ne možeš da pričaš (slušaš) i da radiš u isto vreme.
Ako pored građevine prolazi neko žensko stvorenje, dolazi do potpune obustave radova i savršene tišine dok je pogledom ne isprate do kraja horizonta. Zatim kreću najbljuzgaviji komentari koje čovek može da smisli...
Radnik 1 - Uff, vidi je mamicu joj...kakva je, na oca bi skočila!
Radnik 2 - Kakve dude ima...ma pokid'o bi je k'o Džeki lanac! hehe
Radnik 3 - Kako ljulja mala...uh, sleteo bi joj sad odavde ka' Supermen!
Radnik 4 - Ma Milisave, ne treba njoj Supermen, nego Bananamen!
Ekipa u glas - Hahaaa!! Dobar, dobar!!...
Hiljadu puta sam čuo pitanje - kako je moguće da oni iz South Parka mogu onako da prozivaju sve redom i da im niko dosad nije došao glave? Odgovor nije mnogo komplikovan. Privid demokratije važniji je od same demokratije.
Svaki prosečan Amer treba ventil. Kao što su npr.Simpsonovi. Čovek dođe kući, pogleda seriju koja ismeva i njega i celu naciju, nasmeje se, počeše između nogu i bude mu lakše. Vremena su postajala teža, pa je bio potreban i jači ventil. Pojavio se South Park. Prozivanja, bogohuljenja, krvi do kolena...sve zarad hleba i igara. I kad čovek vidi da možeš najsurovije da se sprdaš sa predsednikom i svim važnijim ličnostima u državi, a da te niko ne dira, šta može da pomisli, nego da demokratija deluje. Sistem funkcioniše. A ta prozvana vlast ne samo da ne ugrožava serijal, nego ga i podstiče. Što surovija sprdnja, to narod mirniji.
I kod nas se taj pelcer primio. Nažalost, ne u animiranom obliku, već u jednoj emisiji u kojoj se redovno prozivaju najmoćnije grupacije u državi, prikazuju dokumenti sa imenima najopasnijih ljudi, emisija čiji autor zna sve i koji će "svima njima da pomrsi konce!"
Prosečan Srbin će doći ozlojeđen jer je dobio otkaz, upaliće tv i gledati kako neki bezmudi autor raskrinkava upravo onog ko je kriv za njegovu sudbinu. "E, tako treba! Konačno da neko i u ovoj državi ima muda da Njega stavi na tapet! Ženo, donesi pivo, jebem li mu majku majčinu!"
Jadnik će odgledati emisiju, naslušati se najstrašnijih optužbi protiv Njega, popiće pivo, počešati se između nogu, kresnuće ženu i zaspaće miran. Kao jagnje. Misliće da se ipak nešto menja. Da ima nade. Da nikom ne gori do zore. Za mesec dana, neki novi serijal, neki novi On, a na Njega se već zaboravilo. Nikom ništa.
I opet će čovek da popije pivo, počeše muda, kresne ženu i zaspe. A On i Onaj će i dalje piti Jack Daniels i kresaće tuđe žene, dok se za češkanje njihovih muda čeka u redu. Ali naš jadnik će i dalje da gleda tv i da se divi autoru koji ima 'muda do kolena'. Baš zato što ih prirodno nema.
I ne pomišljajući da možda baš taj autor u ovom trenutku češka muda upravo Njemu.
Neverovatno je kako neki ljudi znaju da se transformišu po potrebi. Svako od nas zna nekog perverznog bolesnika koji čim namiriše estrogen momentalno doživljava neverovatnu promenu. Od najgoreg šabana postaje slatkorečivi svilenko. Od Ajs Nigrutina do Sergeja Ćetkovića u sekundi. A ako ste neoprezni, napraviće od vas šabana pre nego što shvatite šta se dešava.
Šaban: "Đe ste drkadžije, šta činite? Džepni bilijar, a? Boli vas kurac u dupetu, hehe... hhhrrkk!!(šlajmara ko glava kupusa izleće na zemlju). Što sam video pičku malopre, krv ti jebem...sisetine desetka! Digao mi se kurac, umalo se nisam ugušio, hehe...ima l' neke pičetine kod vas, a?"
Ja i ortak: "Ma evo čekamo Đoleta, nema ništa..."
- Slučajno nailazi naša koleginica. Upoznajemo ih.
Šaban: "Oh, pa niste mi rekli da poznajete ovako lepu devojku. Neću vam to oprostiti, hehe. Privilegija je upoznati vas, gospođice."
Ona: "Pa hvala...šta vi radite?"
Ja: "Ma evo čekamo onog mentola Đoleta...ne znam gde je dosad. Ne znamo gde nam je Đoka, da prostiš:))"
Šaban: "Što si bezobrazan, Vukiću...pa devojka je tu, kontroliši se malo. :okreće se njoj: Vidiš ti s kim se ja družim, samo me blamiraju. Nego, i ti si krenula dole? I ja idem, ajde da se sklonimo od ovih šabana pre nego što opet izvale nešto!"