Gramatički ispravan način da budućoj bivšoj saopštiš da ćeš dalje da nastaviš u prvom licu jednine.
Nemanyus
Derbi večitih u zajedničkom domaćinstvu, snajke i svekrve, u kome nema pobednika, a najebe treća strana, muž, odnosno sin dotične dve prvoligašice.
Snajka: "Ufff, danas je moj red da kuvam ručak ... koji kurac da spremim jebote ... sve mi dosadilo ... a moram i onu harpiju da zadovoljim ... znam, skuvaću supu, a musake ima od juče što je maaamica spremala ... !"#$%&/ joj mamicu " :stavlja meso u lonac sa vodom na šporet: " E još da posolim " : dodaje tri frita soli u supu :
(malo kasnije)
Svekrva: "Hmmmm, da zirnem malo šta to ova kuva danas ... aaaa, supica ... lepo ... al' garant nije posolila, a moj Ivan voli slano " :dodaje još tri frita soli u supu:
(još kasnije)
Snajka: "Auuu, jebote, dal' sam ja ovo posolila ... ma dodaću još malo, meso je ionako neslano, upiće ... " : još dva frita soli :
(još još kasnije)
Svekrva: "Vidi ti nje ... samo supu sprema ... računa na moju musaku od juče ... aaaa, curo draga, pa ne'š ti na moju musaku pojene 'vatati ... Razbiće te ovaj moj kad proba ... " : dodaje još četiri frita soli :
(za ručkom)
Muž: "Mmmmm, supica ... fino miriše .... srrrrrrkkk, BLAAAAAAARRRGHHH, ženo Bog te jeb'o jes' to kupila solanu na tenderu !!! ... "
Snajka : "...." : ubilački pogled ka svekrvi koja se zadovoljno ceri :
je u Srbiji kada ste u autobusu i niko nikome vec tri stanice nije opsovao majku... Kad bolje razmislim,to moze da bude i cudo...
A: Wow,vozimo se vec tri stanice i niko nikome nije opsovao majku!
B: Postajemo kulturni...
To je razgovor koji sam juce cula u autobusu...
Promiskuitetna devojka na kojoj su generacije početnika završile osnovnu obuku.
Retrogradno evolurala od nekadašnjih elitnih jedinica Lava Trockog do današnjih domaćih izdajnika. Doduše bilo je i međufaza kao ona u Španiji kada je neki general rekao da će on lično voditi četiri kolone a da mu se peta zagubila negde kod Madrida i da će ta peta tamo čekati ... ali u zasedi.
Kod nas je bilo... pa u našem stilu?
Jebi ga, taj baja koji je bio zadužen za kolone nije imao Excel inače ko zna koliko kolona bi napravio. Ovako u tefter mu stale samo pet, pa je lepo razvrstao po kolonama sve one likove koje zna i koje ne zna. U prvu kolonu je smestio vođe i ta prva kolona je bila svetinja, tu nema diranja. U drugu dragu mu familiju, u treću prijatelje (ali one prave), u četvrtu pale drugove (eto, da se i oni pomenu negde), a u petu sve ostale.
Iako po propozicijama preskakanje iz kolone u kolonu nije bilo dozvoljeno niti moguće, dešavalo se da se neko iz neke naprednije kolone preko noći (ali naročito preko noći) nađe u ovoj najnazadnijoj, takozvanoj intelektualnoj petoj koloni.
Elem, ta najnabudženija imenima peta kolona nije imala ime, a sve te ljude su ipak morali da proglase da su nešto jer ovako nisu bili ništa, nisu bili vođe, rođaci niti prijatelji, a ni pali drugovi. Na kraju je pronađeno jednostavno i logično rešenje: imenovaše ih petokolonašima. Još samo neka funkcija da se dodeli petoj koloni i stvar rešena. E tu se debelo zapelo ali je to zapinjanje ipak rešilo problem. Nema funkcije za petokolonaše!, beskorisni šljam, trutovi, čitači i pisači knjiga, anglofili, germanofili, čovekoljpci, vernici, filozofi, maštari, sanjari ..... ma oni su sve samo ne neko iz prve četiri kolone. Jednostavno VIŠAK i balast.
Da, tako je bilo u vreme pre Excela, bio je samo baja sa tefterom, a u tefteru 5 kolona. Petokolonaši.
A u kojoj si ti koloni?
Prvi nik koji imaš kad se registruješ na neki sajt.
Svaka sledeća promena nika rezultira konfuzijom drugih članova.
Zmia: golimare, kako ti je devojački nik? :) ne mogu da skontam ko si.
Vrsta kocke. Možeš da dobiješ a možeš i da izgubiš. Kada su skoro sva mesta zauzeta a ono pored tebe je prazno, šansa da tu sedne napucana riba kojoj će sisa da skače kad god bus naleti na rupu (znači stalno), jednaka je šansi da pored tebe sedne debela baba sa 3 cegera koja će da traži da zatvoriš prozor!
Pišem iz autobusa, tako da vam je jasno kakve sam sreće danas...
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Genijalna jezičko-gramatička zavrzlama koja pruža skoro neograničene mogućnosti za psovanje. Obično je koriste oni koji toliko psuju da je im je odavno dosadilo korišćenje standardnih psovki, pa čak i onih u kojima se osim rodbine opsovanog pominju sitno žito, miši u duvar i ostala psovačka egzotika. Za ovu vrstu psovanja je potrebno odabrati radnju koja se upravo izvršava ili je pomenuta u prethodnoj rečenici i na to dodati "ti ga majci" uz primenu pravila za slaganje po rodu i broju.
-Šta je bilo?
-Ma pokušavam da namestim ovo ali neće da se zaglavi, zaglavim mu ga majci.
-'Oće to tako kad si smotan, da li si pokušao da gurneš malo jače?
-Gurnem ti ga majci pa tebi, dodji da namestiš kad si tako pametan.
-Evo, sad ću, samo da ispušim cigaru.
-Ispuš... ma da se nostite u tri pičke materine i ti i cigara, nemoj da mi smetaš!
Kada nekoga ko se zove Kurac Milivojević zoveš "Milivoje".
Po uzoru na Petrovac na Mlavi, Pičkovac na Mlavi je stvoren. Mesto na koje niko ne ide, a ako želi da ode, mora da proda dušu đavolu da bi mogao da stigne preko bajnog puta. Poznato i kao Veliki Pičkovac ili samo Pičkovac.
Spust za dojučerašnje stanovnike Pičkovca na Mlavi koji se danas furaju da su urbane gradske face.