Veoma zanimljiv predmet, jer možeš da dobiješ bilo koju ocenu učio ti ili ne učio.
Profa - Svi Grci su ljudi, šta sledi? Ja - Svi Grci su krokodili. Profa - Može, može, valjana forma, vidim učilo se. Hmmm, danas je petak, pričaj... Ja - Dakle, danas je petak, sledi da će sutra biti subota, juče je bio četvrtak. Profa - Eh, ja te taman pohvalih, a ti tako. Danas je petak, sledi, da je Tokio glavni grad Japana. Nego, reci mi, zid je beo... Ja - Zid je beo, ruže su crvene, ljubičice su plave, limun je kiseo, baš kao i zid. Profa - Oooooho, bravo, neverovatna kompilacija genijalnosti i domišljatosti, kakva samo kreativnost, sedi 5.
Jedan od najoriginalnijih frontmena , alfa i omega beogradske grupe Partibrejkers.
Cenjen od strane inteligentnih, osporavan od strane glupih ljudi.
Po mom misljenju jednostavno - CAR
Citati:
"Muzika, stani...debela iskuliraj" (obraca se debeloj ribi koja se bacaka u publici"
kad su se dogovarali za turneju po Hrvatskoj iliti slično gde je Cane pitao: “A gde ćemo da spavamo, u Jasenovcu?”
Kad se neka debela cura u nišu popela na binu cane je posmatra, ona zastane i ovaj odvali "sidji sa bine debela, što stojiš, čekaš dizalicu"-INFO - Serif Gile
Na koncertu u Sloveniji: “Šta je bre, Hrvati?”
Na koncertu u nekom selu: "Gde ste ratari, jel ste poneli motike?"
U nekom manastiru pred polazak, igumanu: “Oče, blagoslovite pa da palimo!”
Brejkersi svirali u nekoj vukojebini, i seljaci krenuli da ih gađaju kupusom, krastavcima, i raznoranim povrćem pa im je rekao : "Šta je seljani? Rodilo? Aaa?"
Nadimak koji je ušao u širu upotrebu zbog legendarnog rokera, frontmena grupe Partibrejkers. Ovaj nadimak su uglavnom sticali smorovi koji su večito kvarili zabavu.
Neko - O neeeeeeee, ide Cane. Neko drugi - Koji Cane? Neko - Ma onaj partibrejker. Smor nad smorovima.
Odjebavanje vanredno osetljive osobe koja se nervira kad malo jače dune vetar. Način da joj se preterivanjem stavi do znanja da preteruje. Podvrsta drmanja kaveza.
- Znači opet su mi obračunali Infostan sto dinara više, odem da se žalim, a lik na šalteru kaže kako to nije njegov problem. Ej bre! Pa čiji je onda?! Moj?! - Sedi, iskuliraj. Bez nervoze. Aj' blago drugu tvom pokaži ti meni na ovoj lutki gde te je čika dodirivao. - Jeb' se. *** - Hoću da se žalim na jednog autora zbog uvrede i tražim promptni ban! - Šta je napisao? - Napisao je da sam nedojebani klinac i da su mi posteri infantilni. - Evo ti lutka pa obeleži mesto na kojem te je dodirivao. ☺/ /▌ / \ - Vi ste svi neozbiljni.
Za glasnika, poslednji pokušaj da se izbegne bruka većih razmera; za ostale, poziv da obrate pažnju i uživaju u blamu glasnika.
Ćale u redu u pošti, klinac vileni okolo, ali se umudri i izveštava: -Tata, vidi me, kakim! -Sine, nemoj da praviš scenu...
Čovek u opuštajućem društvu žene i šuraka: -Zete kako je na birou? Baš sam prošao pored biroa kad sam išao da kupim i treći televizor, ne znam još u koju sobu da ga stavim majku mu... -Ma, nabij ga u du... -Ranko nemoj da praviš scenu! Braco dobro si ti meni pričao kad sam se udavala!
Porodično fotografisanje: -Ajmo ljudi zbijte se malo vi sa strane, tako, ptiči... -Stoj majstore, čekaj! Deda uvuci kurac, nemoj da praviš scenu!
Komponuješ muziku za „Ko to tamo peva“, najgledaniji srpski film ikada, i za još stotine filmova, pozorišnih predstava, TV serija. Još tu ima nekoliko hiljada balada te stotinak dela ozbiljne muzike. Onda umreš, a kada tvoje ime kucaju u Guglu prvo im izađe odrednica „recepti“, pa se svi sete beskrajnih i bespredmetnih dijaloga sa kuvarom Andrašem o nivou ljutine mađarskog paprikaša.
- Kako mi do jaja ova muzika tandan dondon kad Taško Načić trči za autobusom. Živi piš. - To je Voki Kostić komponovao. - Šta, onaj kuvar? ------------- - Ćao, Goksi, mogu fudbalicu sa vama? - A ko si ti, klinac? - Sećaš se, igrao sam celo prošlo leto sa vama, plaćao svima pivo ispred dradže i onda skočio u tuču za tebe, dobio deset šavova na vugla kada me debeli cigan Ciga zavalio zidarskim blokom. - A, ti si mali Smare što se usro pre pet godina, pa ti baba donosila gaće i roze papir za dupe na igralište? Aj može, idi na gol.
Jedini način da nam običnu krpu prodaju kao magičnu.
Zasto li kažu "fiber vlakna", kada fiber znači vlakno? Zašto kažu "najsitnijih mikro"? Zar postoje i ogromna mikro vlakna? Zar baš moraju naglasiti da ih ima na milione, kao da je moguće napraviti krpu od samo dva-tri vlakna?