Uzrok svih naših problema.
-Matori, boli te kurac, sad si sve sredio.
Uzrok svih naših problema.
-Matori, boli te kurac, sad si sve sredio.
Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš'', odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!''
A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo.
Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.
Opšti oblik pravdanja.
Dakle, svirao si rok, pisao si tekstove, išao na svirke, pa si odjednom za šaku eura otpišao na pink? U intervjuu pričaš da je to zbog love samo, da si u duši roker, isti onaj? I sad je sve ok? Ti ljudi su ljige. Ma ni to. Ti ljudi nisu dovoljno ljudi ni da priznaju da su ljige.
Neka kurva kaže da je u suštini nevina, ne radi ono ovo jer voli, već zbog para.
Ćuti jebote. Ćuti. Bar toliko obraza sačuvaj.
Fudbaler koji menja klub u kom je bio bog, konkurentskim klubom radi cifre na računu, rečima da će ovaj klub uvek nositi u srcu. Pederu.
Friško obogaćen čovek koji ostavi ženu i decu pri prvoj sisatoj mladunki koja mu namigne jer je osetila vrelo valute, kada pri odlasku grli uplakanu decu(uplakana su jer su shvatili da tata ide načuvši razgovor iz susedne sobe, prvi put okusivši majčin plačni glas) govoreći im da ih voli najviše na svetu.
Penzionisani predsednici, foteljaši, ministri,a sada optuženici i izgnanici koji vole svoju zemlju i svoj narod, i duboku u duši, oni su jedni od nas.
Ni stida ni srama, a kažu da su ljudi.
U šahu predstavlja situaciju kada igrač ima samo dve opcije: da žrtvuje kraljicu ili da izgubi partiju. U životnim prilikama ne razlikuje se mnogo, jedino po ulogu, koji je mnogo veći. Odluči: riba ili miran i spokojan život. Ako voliš da podmazuješ mačora po komšiluku i ubiraš zabranjeno voće, znaj da te ovo čeka, kad-tad.
Slučajno ti je komšinica bacila koji zavodnički pogled, koji si ti, na svu (ne)sreću, protumačio korektno. Nisi mutav, imaš žvaku i posle samo dva dana uživao si u zanosnim oblinama svoje komšinke. Ali to ti nije bilo dosta pa si pustio crva po kraju, kako ti, smrtnik, redovno trsiš ribu predsednika opštine. Po kraju su te zvali Miša kralj i Šomi Ubirač poreza, uživao si u svojoj maloj slavi, svojih 5 minuta u ovom beskonačnom univerzumu. Čak je i njen muž saznao da mu praviš "decu", ali nema veze, onda si još veći baja. I tada je počelo... Nekim čudom ti je račun za struju poskupeo za 10 soma, iako u kući koristiš samo komp za Vukajliju. Sve češće ti dolazi poreska uprava na prag jer "sumnjaju" da potkradaš državu. Poštar ti donosi pismo u kom te SUP i građevinska uprava obaveštava da će se se kroz tvoje dvorište graditi železnička pruga. Najzad kad si završio u policijskoj stanici zbog upaljenog svetla u drvorištu (remetenje javnog reda i mira), sabrao si dva i dva. Došao je trenutak da odlučiš: Da li više voliš svoj kurac od sebe? Revoltiran, krećeš hrabro, uzdignute glave do komšinice, odlučno lupaš na vrata. Ona izlazi u donjem vešu, lepša nego ikad, ali skupio si muda i (ipak) teška srca izjavljuješ da ti masturbacija izgleda kao bolja opcija.
:njen muž se zadovoljno smeška, gledajući te preko satelitskog HD prikaza:
Ne može svako ćutanje da bude ć u t a nj e. Samo posebna ćutanja mogu da zasluže naziv i status ć u t a nj a.
Nije to ono kad ti ćutiš jer nemaš šta da kažeš, ili te je neko naljutio pa ti sad ćutiš ljutito na njega. Ni ono kad ćutiš jer ti je tako došlo, štoseonokaže - spokojan si valjda zbog nečega (piše u tamo nekim časopisima da tako ćute bliski ljudi, osobe koje nemaju potrebu da stalno zatrpavaju jedno drugo teorijama i stavovima, zanimljivostima i ekscerpcijama iz vlastitih priključenija), i onda ti bezbrižno ćutiš, a u sebi ćarlijaš (a ovako piše u nekim zbirkama poezije, valjda je i to neko pametan smislio i međ narodom raširio).
Dakle, to ne. Ovo ćutanje - ć u t a nj e - razvija se polako i naravno ćutke.
Počne da klija u onim trenucima kad ti nešto padne na um, a što na um - to i na drum, pa hoćeš i drugome to da kažeš, da mu pokažeš i pokloniš komad, bar krišku, sebe, pa da zajedno nastavite kroz misli i rečenice, obogaćeni i zbliženi transferom poklonjenih komada sopstvenosti.
I, šta se desi? Naletiš na zid. Na bedem. Ili na šanac. Na jarak. Na jaz neshvatanja i neprihvatanja ponuđenog, čak prezrivog odbacivanja. Ništa. Ti prećutiš.
Drugi neki put poželiš da drugome, tebi naizgled bliskome, saučesniku u rasi, sredini i momentu, opet pružiš čest svojih moždanih trudova, možda i da mu razbistriš pogled na vaskoliki ovaj božji pašnjak, da mu slovom zlonemislećim ukažeš da nije sve tako kao što on duma, da je bolje da prestane sa neplodnošću i trulošću svojih dana. Opet zidina, opet provalija. Ispadneš čudak. I prećutiš.
Neki tamo put, padne ti opet nešto na tu tvoju pamet (koja je areal, očito, veoma sklon padavinama i oborinama - kažu tako na prognozi nakon dnevnika, i navedu koliko je palo milimetara tu, a koliko tamo), i ti zaustiš, da se u glas pretvoriš. E onda ti napokon ispadneš pametan, pa zatvoriš usta. Škljocnu zubi, i ti prećutiš.
I bi dobro. I kako ti se zatvoriše usta, otvoriše ti se oči. I ti shvati da je ćutanje tvoja membrana, tvoja kelija manastirska i tvoj karantin (ovako se kaže i u nekoj poznatoj numeri, kad ovaj jedan hoće da zaboravi neku svoju ljubav, šta li je). Da je bolje da ćutiš i prećutiš. I tako se u tebi to ćutanje stvrdne, ili okošta, svejedno.
I to ne bi bio problem da si ti srećan što ćutiš. Ali, ti hoćeš da kažeš. Nećeš da ćutiš. A ćutiš. Jer je tako dobro. Jer nema ko da te zaista čuje.
Ćutanje se piše ćirilicom, jer je oštro i ćoškasto, i u svoje zidove zarobljeno. Drugačije ne ide.
Jedan od naziva za tarzana ili mrštavca,tj. osobu koja je uvek nadrkana i šta god joj rekao odmah skace i oće da se bije.
koji si ti šištavac.s tobom ne može normalno da se razgovara.
nemoj da mi šištiš tu!
Sprema nas za život
Fizičko – Da uvek ostaneš u kondiciji, da možeš da istrčiš 800 metara za svega 2-3 min, kad otmeš nekoj babi torbu i da možeš da pobegneš panduru na 100 metara i uskočiš u kola posle obijanja trafike.
Hemija - Da ti sve bude mnogo lakše i jasnije dok praviš bombu
Fizika – Masa puta ubrzanje jednaka je činjenici da ako se nagruvaš u teretani, plus vežbaš brzinu na džaku, izlomićeš neke sise po kraju bez kapi znoja!
Matematika - Čuvar banke, puta 2. Šalteruša, puta 3. Civili, puta 12.
To dalje implicira da moram poneti 1 pištolj plus dva šaržera, 1 hekler i 2 kašikare.
Sociologija – Kako da ubediš menadžera banke da otvori sef
Psihologija – Kako da ubediš menadžera banke da otvori sef, a da ne počne da vrišti
Engleski – Jer je sve više stranih banaka
Likovno – Da znaš koja slika vredi na crnom tržištu, a kojom možeš da obrišeš dupe
Biologija – Da znaš gde najviše boli tj gde da udaraš
Informatika – Alarmi, kamere, špijun bube, IP Adrese....
Muzičko - da znaš sta da pevaš ako ti priprete da ćeš propevati.
Filozofija - Da bismo znali ima li smisla pokušavati?
Istorija - Da bismo znali kako su prolazili naši prethodnici
Geografija - Da znaš u koju šumu da bežiš posle.
Veronauka - Da znaš kako da se pomoliš ako ne bude sve išlo po planu
Kada ćerka saopšti ocu da je crkao bojler, na šta joj on odgovori da sad samo mogu da se slikaju sa njim.
Iz njega se moze napuhat balon i igrat se
Moze se nasut u njeg i vode i gadjati druge..
a neki ga koriste i za vrijeme sexa..
Pomisao nakon punjenja 18 godina i realnog sagledavanja stvari.
Još uvek živiš s' ćaletom i kevom, keva ti i dalje sprema klopu i pita te dvadeset puta dnevno "Je l' si gladan sine?", ćale te i dalje finansira ali sada ti zbog tih osamnaest, osamnaest puta više nabija na nos tu činjenicu,počinje da te sve češće zove "konju", deda ti stalno priča kako je on u osamnaestoj već godinu dana bio u jugoslovenskoj ratnoj mornarici i kako je u to vreme tvoja baba bila već u blagoslovenom stanju, imaš ličnu pa možeš u Mozzart kladionici da uplatiš tiket za 50 kinti,možeš da se oženiš?!, da glasaš, mada ne vidim svrhu, da pri ulasku na sajt na kome piše "I am 18" klikneš "ok" bez laganja, podigneš besplatne akcije i s' njima kupiš pola gajbe piva, polažeš za kola ali u većini slučajeva voziš pod nadzorom šefa kuće-ćaleta jednom nedeljno naravno, pretiš u prazno istom da ćeš otići od kuće zato što ti i pored činjenice da imaš VELIKIH 18 i dalje određuje gde ćeš da ideš i kad ćeš da se vratiš, na šta dobijaš samo njegovo "Ma puca mi kurac"!
Muzički festival koji, sva je prilika, finansira Velika Britanija, ne bi li njihova mladež na kojoj svet ostaje tu svakog jula iživljavala tokom godine nakupljenu negativnu energiju i frustracije, a da oni ne moraju da se bakću sa neredom koji posle toga ostaje. Centar Novog Sada popodne pre početka Egzita: sa Trga slobode dopire očaravajući zvuk gajdi, okolne ulice su pune polugole omladine, pretežno škotske nacionalnosti, koji se kreću u većim grupama, galame, nose sa sobom kartone votke i keze se kao uduvani (što verovatno i jesu). Devojke uglavnom furaju neki neo-hipi imidž, odeće na sebi imaju taman toliko da pokriju ono što se pokriti treba. Prizor njihovih bolesno bledih tela, neopranih kosurdača i rahitičnih udova svakog heteroseksualnog muškarca bi odmah naveo na promenu seksualne orijentacije. Ta zamisao, međutim, gubi se onog trenutka kada vidite njihove zemljake muškog pola. Takvo ponašanje, naravno, kod nas izaziva salve oduševljenja. A da li je tako i u njihovim domovinama? Probajte malo glasnije da govorite na ulici nekog većeg evropskog grada (razume se, na srpskom). Moje iskustvo: šetam prepunim minhenskim Marienplatz-om, u tom trenutku me zove mama, veza je, naravno, očajna, i ja svim silama pokušavam sa njom da uspostavim kontakt. Vičem: 'Halo! Mama! Ništa te nečujem! Loša veza! Šta? Šta...'. Prvo, svi oko mene počinju da bulje kao da imam rogove, a ubrzo se tu stvara i ljubazni gospodin, sa sve pitanjem u fazonu 'Gibt es ein Problem?'. Ali, kad gomila razularenih polugolih Britanaca vršlja kroz NS kao kroz stanični WC, to je OK. Mi, jadni, napaćeni i zaostali, ne znamo šta bi sa nama bilo da oni nisu odvojili nekoliko dana svog dragocenog vremena da nas kultivišu, da nam pokažu šta je crno, a šta belo. MORE, M'RŠ U PIČKU MATERINU!!!