Prijava
   

Osvejednavljanje

Dolaženje u „svejedno“ stanje. Nešto kao otvrdnjavanje. Okoštavanje. Nagomilavanje „svejedno“ misli u tolikom obimu dok ne stvore debeo i nepropusan zaštitni sloj, epidermis sasvim specifične vrste i geneze, uglavnom potpuno nevidljiv svome nosiocu, jer čini život toliko lakšim, pritom, ispunjavajući tu svoju osnovnu funkciju, čineći i sebe bezmalo nevidljivim, tako da u suštini i ne možeš da ga shvatiš kao stalnog saputnika i pratioca tvojih umnih (ne)aktivnosti.

Prvi put kad navučeš „svejedno“ omotač, onaj prvi, tanušni sloj, koji te štiti od onih sitnih uboda svakodnevne stvarnosti, ništa nije prirodnije od toga da ga doživiš kao melem za toliko puta izbodenu, svrbljivu, peckavu i iziritiranu kožu. (Mentalnu kožu, da naglasimo za one već višestruko namazane jedinke.)

I kako onda da se ne navučeš? Kako da se ne ogrneš još jednim, pa još jednim i još jednim zaštitnim filmom, kao kod onih gorkih pilula prevučenih glatkim slojem, zbog kojeg spasonosni medikament sam, bez tvoje volje, juri u tvoju već trulu utrobu? Kako da ti postane svejedno to što imaš neponovljivu priliku da ti bude svejedno, za sve i svakoga? Kako da ne poželiš da ti bude sve svejednije za čitavu tu amorfnu masu senzacija i emocija koje iz dana u dan nastoje nasilno da prodru u tvoj blistavi um? Kako da ne počneš da svakom česticom uživaš u svejednosti, zar tamo-neke-istočnjačke religije upravo to i ne proklamuju? Zar je uopšte išta bitno?

Pa i nije, brate, u pravu si. Svejedno je. Svejedno je i to što oni tamo na vlasti za doručak jedu tvoju platu, za ručak tvoje zdravstveno, a za večeru tvoje penziono osiguranje. Svejedno što i nakon završenog faksa ne dobijaš posao ti, nego znaš onaj mali od onog premijerovog vozača, e pa od njegovog omiljenog mesara nećak. Malo mumla kad govori, i pričaju da je nepismen, ali je u stvari samo disleksičan. A tebi su svakako obećali da ćeš da budeš asistent, tako da svejedno. A da, u stvari će ona silikonska ličinka sa smanjenim opsegom vokabulara ali bogatom kolekcijom gestikulacionih i ko zna kakvih još spazama ipak postati asistentkinja na onom predmetu što si ga onomad rasturio. Ma nevažno.

Svejedno je i to što si dobio pasoš, i sad možeš da gledaš u njega dok se boje na onom čipu ne rastope, jer nikud nećeš ni mrdnuti, otkud ti kinta, a i zašto bi uopšte išao tamo preko, sve je svuda ionako isto, zar ne? Dosada danas, smor sutra, ništavilo u Aziji, praznina u Kolumbiji – svuda isto.

Svejedno je i što te je riba ostavila jer ti je bilo svejedno hoće li te ostaviti ili ne. I što je tvoj brat uz onaj invaliditet druge kategorije dobio i sina sa Aspergerovim sindromom. Svejedno ti je i što se sve na ovoj planeti urušava, mislim koga zaboli i za kolonizacijama novog doba, nuklearnim ispadima i ekološkim katastrofama?

Jedino je važno da ništa nije važno. Tvoj um je prazan i očišćen od trivijalnosti. Praznoumlje.

Komentari

Majstore, bacio si me u razmišljanje, i to duboko... Sjajno je! + i * :)

Ovo bi trebalo staviti na Nektar sokove. Nije svejedno!

Falaf, nije svejedno! :)

Ili bolje na Nektar pivu. Al kako će se onda prodavati kad za pivom posežu ovi iz definicije :(

NE udaraj mi na Nektar pivu!!!

Nektar se ne udara pu pu daleko bilo, to se pije.

Jest, a i nije za svakoga. :)

Lijepo je to čuti. :)

Jebiga, ali sa Nektarom možeš da doživiš i ispalu kao ja... +++

Ma da l' se to stvarno desilo?

Lully, ja sam odrastao u Novom, tamo sam i Gimnaziju završio 1990. - prošle godine 20 godina mature... ortak me sačekao u BL i odveo na pivo...

Nisam znala, ali evo sad sam pročitala komentare na toj tvojoj defki, pa mi se rasvijetlilo. :)
Baš je bio šegljiv konobar, neka ga. :)

Uf... Majstorski napisano. Nije kao prethodna, moram priznati, ali i ovo je dobro.

A da li ti je svejedno da li ću da ti dam plus ili minus? :)

Nije mi svejedno što misliš da je prethodna bolja, bre! Znači da sve više i više nazadujem! Bre! :D

Ne bre! Nekako mi se primer čini... Izlizan. Ne znam, to kukanje na sve i svašta (posao, pasoš, ribe, dža bu) mi nešto nije po volji. Ko je razumeo, dao je + na telo definicije, bez čitanja primera. I čini mi se da bi dobila mnogo manje pluseva od nekih ''nepoznatijih'' autora da nisi ubacila primer. Komercijala mi nekako.
A i ko sam ja da ti to kažem, imam milion komercijalnih stvari u definicijama. Samo sam napomenuo da mi se prethodna više dopala kao jednina, dok je ova majstorski napisana.

Zaslužen plus. BRE!

Kuku bre. Pa ko ovdje kuka? Pa svima je sve svejedno. BRE! :D

Šalim se, znam na šta si mislio. Otprilike. :p

Lošo sam se odrazio, može biti. Uglavnom, suština je ono sa komercijalom.
Izvini ako si se uvredila. Molim te nemoj da me banuješ. :)

Aman, opušćeno, koji ti je.
A ban može, okej. :)

To je isuviše pesimizma za nekog ko šiba ubedljivo najviše smajlija na vukajliji, lol, (što kažu kompjuteraši) ;)

To je isuviše pesimizma za nekog ko šiba ubedljivo najviše smajlija na vukajliji

Razočar'o si me i k'o čovjek i k'o mačker. Ae, ovo za pesimizam kao i mož' da prođe, ali za smajlije?! Za srce si me ujeo!

Kada nemaju određenog sadržaja za razlikovanje bitnog od nebitnog onda je njihova količina problem, ima ih isuviše.
Često pišeš o ljudima koji me plaše, ali evo ti + :)

Često pišeš o ljudima koji me plaše, ali evo ti + :)

Pa bolje da pišem o njima, nego da me plaše. :) Meščini da je tako nešto govorio i onaj naš nobelovac, tamo negdje u Stokholmu. ;)

Da, odmah čoveku bude drago kada ima sa nekim svoje strahove podeliti, makar i sa tamo nekim nobelovcem. :)

Nobelova nagrada je tako pase. Strahovi su uvijek in, prelazim na horore. :)

Ух, што волим овакве. Омиљено, ништа друго.

A ja volim ovakve komentare, od ovakvih autora. Autorčina.
Blagodarim. ;)

Тотално сам заборавио на Лулави боктемазо :)
++

nema lule, ne pise, ne javlja se, nemam koga da kopiram vise, moracu knjige da uzmem da citam.

е свака вам хвал а на том забораву :д