Ekstenzija koja će vam dati do znanja da format u kojem vam je poslata poruka ne podržava standardna verzija mozga homo sapiensa, i da ćete se, pre nego shvatite poruku, pozabaviti sa njenim dekodiranjem.
Jedinstvena vrsta čoveka koja na saobraćajnom lancu ishrane leži negde između nervoznog taksiste i tru kamiondžije. Nedovoljno zajeban da nekome olupa glavu pajserom, ali previše nadrkan da bilo kome oprosti skretanje bez signalizacije. Lik koji je pedagošku struku kalio na borbama petlova u Kneževcu i čiji je prag tolerancije tanak koliko i gume na njegovom Jugu. Posao mu se pretvorio u hobi, a hobi u posao.
- Ajde druga, eto ti ga ležeći. Gas, gas, teraj u treću. Koči! - Št...? - Uspori, jebo te otac ludi, gledaj je! Jaooo, kako se utegla, još u narandžastom. Rastrgo bi je, sunce joj jebem. Obožavam narandžasto, još kad su tako mlade, majku mu... Jel se kurvaš ti? - Molim? - Razumem te ja, pošten si ti čovek, šta će ti kurva. Ajde treća. Znaš Arsu iz Petnestice? - Zn... - Ja i on se stalno kurvamo, zato smo tako i dobri ortaci. Migavac, levo. Kakvu sam malu navato preksinoć, odro sam je od kurca. - Da nastavljam pravo? - Pešaci su govna, najgora sorta ljudi na planeti, zapamti moje reči... A? Da. Sve pizda do pizde. Stani ovde, moram tiket da uplatim. - Šta igrate, utorak je? - Šveska druga, mali, sve zicer do zicera.
Prirodni neprijatelj svakog muškarca koji živi u jednosobnom stanu, doveo je tu devojku sa kojom misli ozbiljno, a da prostite, jako mu se prisralo. Prvi utisak je dosta bitan i mora se nekako izbeći to da ona sluša zvuke masakra iz kupatila, a WC šolja u tome samo odmaže jer je akustična i pojačava zvuk.
- Pa gde ćeš Saša? Još malo me ljubi. - Idem samo da ti pustim jednu pesmu na ju-tjubu. Svideće ti se. Evo ga. Malo je glasno za tvoj ukus, ali skroz dobra pesma. Odoh do WC-a samo.
Obično propali muzičari (većinom gitaristi) koji misle da su popili svu pamet sveta. Njima nije cilj da vam prodaju instrument, već da pokažu kako se oni razumeju u sve vrste žica koje postoje na svetu ili najnoviju seriju čivija. Od vas očekuju da dodjete sa predznanjem o gitarama koje ne poseduje ni RM Točak lično. Obično vas dočekaju sa Jaksonom u ruci svirajući neku komplikovanu power metal solažu.
Ulazi u prodavnicu klinac koji hoće da kupi svoju prvu gitaru: Ja bih da kupim gitaru.
Prodavac: Ne mozeš tako da mi kažeš? Kako ja da znam šta ti treba? 'Oćeš ovu ona je dobra za metal? Ili bi neki funky zvuk? Jel imaš pojačalo?
Klinac: Nemam, ja bi gitaru!
Prodavac: Ccc, kako mi to dolaziš ne znaš ni šta oceš da kupiš?
Mali na kraju izadje praznih šaka iz prodavnice i nikad više ne zaželi da svira gitaru.
- Ljubavi, jesam ti nedostajao? - Tačno je... - Volela bi malo da se poigramo? - Tačno je... - Voliš moju kitu, je l' da? Još uvek ima ukus banane? - Tačno je... - Tako, takoooo! Daj sad malo zguza, sam ga tačno nacentrir'o? - Tačno je... - Bi li sad malo nasela čiki? - Tačno je sedam... - To, tooo, tooooooooo... - *Tačno je sedam časova. Sedam minuta. Pedeset sekundi.Tu-tuuu*
Stadij pijanstva u kome vam ispod očiju vise podočnjaci veličine novogodišnjeg balona a pogled mutan ko Morava posle prolećnih poplava.
-E, svaka mu čast ako u ovakvom stanju nađe put do kuće... -Što, šta mu fali? -Pa, gledaj ga, suza u oku mu ima 21 grad najmanje, rođenu majku ne bi prepozn'o...