Slušaoci koncertne muzike
Ljudi kod kojih primetite nešto čudno u vezi sa muzikom koju slušaju. Naime, bukvalno preko noci promene svoje muzičko opredeljenje u velikoj meri jer praktično kreću da slušaju nešto o čemu pojma nemaju ali ipak oko sebe sve ljude ubeđuju da su dugo u tom tripu i da to nije ništa novo. Ovaj fenomen najčešće se javi nedelju dana pred koncert određene grupe, tj. u trenutku kada se ceo grad izlepi posterima koji najavljuju taj koncert. Upravo iz tog razloga, ovakvi ljudi se i nazivaju koncertaši/slušaoci koncertne muzike
Osoba A: Braaaate, 'ladno Whitesnake dolazi u Bg sledece nedelje!!
Osoba B: hmmm.. Pa??
Osoba A: Šta "Pa" bre jesi luuud!! Najjača grupa!! Ae sutra sa mnom po karte, biće ludnica, pijemo pivo i slušamo najbolje muzičareee!
Osoba B: Brate, da te ne znam, možda bih ti i poverovo! Pa ti u ceo život slušaš onaj nostalgični ex-Yu rok, Parni Valjak, Bijelo Dugme... eventualno pesme "Balkan" i "A šta da radim" od Azre kad si janpi, jesi lud!
Osoba A: Tebra, ne vređaj me! Pa jbt slušam Whitesnake ceo šivot brate, sve pesme skoro znam...! Slušam jat strani rok i hevi zvuk, odavno sam ja u tom tripu! Baš, baš odavno!
Osoba B: Ma da... sve ti verujem! To si se utripovo jer im je koncert uskoro... ne mož me zajebeš, ae pali!
Devojačka smrt
Frizura, parfem, ili eventualno celokupan stajling jednog ambicioznog tinejdžera ili mladog gospodina koji je jedno dva sata stajao ispred ogledala isprobavajući različite košulje i druge odevne predmete, tražeći onu kombinaciju koja mu se najbolje slaže uz cipele. Znači, bukvalno se cakli i posle dve sekunde gledanja u njega, stiče se utisak da se baš potrudio oko izgleda i da večeras sve nade polaže u isti. Što se tiče frizure, najbolji primer je sin Stevica (iz popularnog domaćeg filma Sekula). Znači, sa strane nemilosrdni i surovi kec, a gore dvojka ili trojka, čisto da ima na šta gel da se stavi. Cilj je svakako osvojiti što više devojaka, oboriti ih s nogu svojim zanosnim jednonoćnim šarmom i sjajem. To je ustvari, neka vrsta šmekerskog kostima i imidža generalno...
Pragnjeće pečenje
Neprocenjiv prizor, koji se najčešće sreće na svadbama i slavama. Ovde se radi o situaciji u kojoj ispred sebe, dok sedite za stolom, (ne uzimajući u obzir kiselu vodu, dvolitarsku Koka-kolu i polupraznu flašu belog vina) vidite dva ogromna ovala prepuna fino odabranog, izrazito masnog prasećeg pečenja sa leve strane, i profesionalno serviran i udešen oval prepun jagnjetine sa desne strane. I prilikom objašnjavanja drugoj osobi kakvo je meso bilo servirano na manifestaciji ili u situaciji u kojoj domaćinu izgovarate samo reči hvale za gostoprimstvo i velikodušnost, jednostavno iskoristite izraz pragnje/pragnjetina i skratite sebi muke koje bi vam donelo opširnije objašnjavanje posluženog mesa.
Slavljenik: Pobratimeeee, jel treba još nešto, da kažem ovom da donese?? Za tebe sveee....
Оsoba A: Auuu, ma kakvi!!! Svaka čast domaćine!!! Pravo domaćinsko slavlje!!! Osvetl'o si obraz sa pragnjetinom, svaka ti dala!!!!
Slavljenik: Ihh... Pa to smo ja i Rade zaj'no prekli od sabajle, nema grešku breee!
Bambalić
Lik koji vazi za najvecu mogucu sirovinu, najveceg seljaka u drustvu, najveceg retarda i najveceg shabana... Obicno jako tesko razumljiv, humor mu je prakticno neprihvacen bilo u kom drustvu da se nalazi...Ima prilicno veliku kilazu, i uvek je spreman za neki vid nadmetanja (pretezno se misli na sport)...
Lik A: Ne mogu da verujem, 'ladno je ova riba osvojila Evrovizuju. Pesma joj je sranje, stvarno mi nije jasno ko je glasao za nju...
Bambalić: ...A da nije mozdaaaaa!?!?!?!??
Lik B: Cuti brate, ne seri....
Devojka iz čitaonice
Devojka koja, kad je pogledas od pozadi, ima dupe kao da je pregazio tenk T-34 ( ima sirinu zadjnjeg trapa odokatvno 3.45m - 4.45 m). Ima jako sirok struk, takodje u svojoj ruci (kojom pise- bilo desna ili leva) nosi novcanik zajedno sa telefonom i onom kozicom u kojoj stoji čip-kartica, pritom je novcanik uglavnom u obliku pravougaonika, jako srok ali male visine i velike debljine jer u njemu stoje rayne nepotrebne stvari ... Ovakvi unikati najcesce se srecu pri ulazu u menzu, mada ih ima u zoni koja je bliska samom ulazu u citaonicu ili blizu portirnice gde ih poneki procelavi pedofil-portir onako smoreno ispod oka pogleda, cisto da bi ubio svoje jako dosadno vreme...
Portir A: Jesi li iz doma?
Devojka iz citaonice: Jesam, evo imam karticu kod sebe (polako otvara svoj novcanik, tezak negde oko 5.6 kg) i vadi studentsku karticu, polu izbledelu od preteranog koriscenja...
Portir B: Ma znam je, iz doma je, nasa stalna musterija, samo napred...
Devojka iz citaonice: Haha, pa kazem ja lepo (pomisli u sebi devojka, brzo usavsi u citaonicu)
