Radnja za koju treba imati muda.
Девелопер
Lik koji je klasična džidžalica, može se reći solidan košarkaš i polu šmeker. Jebemu mater, ode u jebeni NBA, i smuva fazon, najjaču pičku na planeti i pritom zaradi šou para. U nekom pravednom univerzumu cirko bi sa Koromanom i Sašom Ilićem na Fristajleru, igro za Hemofarm i imo ribu devedeseto.
Negde na ruletu..
-Sve na dvaes' tri.
-Brate ti si lud, do prvog nemamo dinara ako ovo puknemo..
-Opaaaa!
- Koji si Jarić, NEVERA!
Napad garantuje 0-0 ako odbrana izdrži...
Izmišljeni likovi koji su uvek tu kada trebamo nekoga da ispalimo.
- Tebra, ae dodji do mene?
- E brate ne mogu, dolaze mi gosti.
Čuda od dece.Ni multipraktik koji vrši čak 25 operacija, ne može da im parira. Oni blistaju na studijama , pucaju 10-ke na sve strane , i to , ključna reč "u roku" , a pritom , ta ista deca zarađuju sama za život , ne čekaju milostinju roditelja , kao pojedinci. Za njih su kućni poslovi svakodnevica.... oni kuvaju,peru,čiste,peglaju...oni su mašine.Njihova soba odiše svežinom poljskog cveća sa finesama lavande , gde zidovi samo što nisu , nekim čudom , počeli da žubore , a vesele ptičice melodično zacvrkutale na lusteru , ni nalik nečijem smetlištu , gde je prašina uzorpirala i izvršila agresiju nad kevinim nameštajem.Treba napomenuti razne pohvale i priznanja sa raznih kurseva ,seminara , pohvalnice za položene razrede sa svim peticama(I-VIII) , vukove diplome i mnogo što šta.No i keva nije mogla sve da popamti , ovo joj je bilo isuviše dovoljno da shvati kakvog idiota i neradnika ima kod kuće , "koji čeka da mu sve padne s' neba"!
Ova pojava je čudna od prve sekunde, jer ćale u proteklih 20 godina nikad nije bio kući radnim danom, ustaješ, stavljaš kafu, ćale sedi u dnevnoj sobi... šok. Zašto je ćale tu ? Zašto nije otišao na posao kao i svaki put, ovo se ne dešava, nastaje anarhija, kao građanski rat 90-tih, strahota, pokušavaš da dođeš do svoje sobe ali ne ide, šok je preveliki, bespomoćno se umivaš, trljaš oči, ali ćale je i dalje tu. Konačno skupljaš snagu da pitaš, zašto je ćale tu, i posle nekoliko teških sekundi, dobijaš nestvaran odgovor, toliko nestvaran da te pogađa direktno u kičmenu moždinu i dolazi do mozga, gde odzvanja satima i satima, dovlačiš se do sobe izgubljen, sedaš. I to je totalno promenilo ceo tvoj dan, ništa više neće biti isto, i dalje u neverici, pokušavaš da upališ kompjuter, kao i svako jutro ali ne ide, promašuješ dugme, zašto se ovo događa... i nastavlja da odzvanja odgovor, ćale je kući radnim danom.
Silaziš dole
Ja: Des kevo, AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA?????!!!!!
... ćale otkud ti... ??
K: E ćao, evo tata nešto bolestan pa oće da ide kod doktora, nije danas otišo na posao.
Ja: Au, brate, des ćale.
Ć: Dobro jutro, šta si se usro tako?
Ja: Uglavnom sam dobro... (ovo je zavera, nemoguće da je on bolestan, nikad nije bio bolestan)
Čovek, svrstan od strane zajednice u manjinski deo stanovništva zbog njegovih inferiornih govorničkih mogućnosti, i manjka racionalnih objašnjenja zbog čega povremeno urinira po svom filadendronu ili oblepljuje špajz posterima Isidore Bjelice.
Epistemološki, čovek može postati čudan na tri načina:
1) Uticaj roditelja (Najčešće ako roditelji provode vreme hasajući eside i slušajući Pink Flojd, pritom zanemarivši činjenicu da im dete sipa pesak mački u oči)
2) Uticaj okoline (Može varirati od paljenja televizora i audio-vizuelnog iskustva Lee Kiš, do odlaženja u Maksi diskont)
3) Uticaj radnog mesta (Rađenje fejsliftinga Miliću Vukašinoviću, biti zadužen da pročitaš bibliografiju Dobrice Ćosića itd. itd.)
- Brate, nešto si mi čudan ovih dana...
- Ćuti brate, bio popis, morao sam da premerim kuhinju. Otad više ništa nije isto.
Vapaj dece od 2-5 godina za pomoć pri brisanju dupeta.
- Mama, gotovoooooooo!
- Evo, evo, stižem!
Usled dugih, letnjih noći i nemogućnosti da se u istima zaspi, javlja se kratak period filozofski nadahnutog razmišljanja koje uključuje:
-menjanje života iz korena
-učenje
-pranje posuđa sa životinjskim ostacima iz doba krede
-prilaženje vrh ribi u stilu "Pa da mu jebem mater, jednom se živi!"
Veruje se da su takve odluke zaslužne za izreku "Jutro je pametnije od večeri"
Sinonim od "Sere te", ili ti prevedeno sa žargonskog na kulturno srpski "Imaš sreće". Često korišćen izraz u sportu, ili u društveno-takmičarskim igrama!
- Brate kakva gočina. - Ma brate, ništa ne zna, samo ga kenja.
- Brate, bar dvadeset puta bolje igram a ti me dobijaš. - Znanje brate, znanje. - Ma kakvo znanje, kenja te!
Vrlo često korišćena merna jedinica. U većini slučajeva potvrđuje vašu superiornost prema nekome ili nečemu.
- Slab si brate, bolji sam od tebe jedno dvajes' puta. - Ma ajde bre, kenja te.
- I to je tebi ispit? Moji su bar dvadeset puta teži!
- Kupila sam novu farbu. Dvadeset puta je bolja od one stare. Mwa!
Momak iz obližnjeg ili podaljeg sela, koji je navršivši srednju, odmah upisao studije, o očevom i državnom trošku. Uvek je izgubljen, retko trezan. Izaćiće na jedan, eventualno dva kolokvijuma za celu godinu, posetiće sve moguće žurke i pijanke, jer zna kako se priča završava. Priča se završava povratkom u Pičkovac, gde će, u najboljem slučaju pomagati ocu na njivi, a u najgorem otići u vojsku. Prepoznatljiv po tome što nikada ne zna o čemu pričaš kada govoriš o fakultetu.
Zoran (ugledni student): Koliko si ispita dao ?
Kuler: Ispit? Misliš koliko sam piva trebao ispit sinoć? Opklada je bila deset, ja popio dvanaest.
Zoran: A imaš neke skripte za kolokvijum iz Matematike?
Kuler: Brate, ovo je poslednji put da mi psuješ majku!
Zoran: Zajebana ova hemija!
Kuler: Ma kakva hemija, kakva teretana. Motika u ruke pa da vidiš kako se napraviš!