Momak iz obližnjeg ili podaljeg sela, koji je navršivši srednju, odmah upisao studije, o očevom i državnom trošku. Uvek je izgubljen, retko trezan. Izaćiće na jedan, eventualno dva kolokvijuma za celu godinu, posetiće sve moguće žurke i pijanke, jer zna kako se priča završava. Priča se završava povratkom u Pičkovac, gde će, u najboljem slučaju pomagati ocu na njivi, a u najgorem otići u vojsku. Prepoznatljiv po tome što nikada ne zna o čemu pričaš kada govoriš o fakultetu.
Zoran (ugledni student): Koliko si ispita dao ?
Kuler: Ispit? Misliš koliko sam piva trebao ispit sinoć? Opklada je bila deset, ja popio dvanaest.
Zoran: A imaš neke skripte za kolokvijum iz Matematike?
Kuler: Brate, ovo je poslednji put da mi psuješ majku!
Zoran: Zajebana ova hemija!
Kuler: Ma kakva hemija, kakva teretana. Motika u ruke pa da vidiš kako se napraviš!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.