
Rende za kiseo kupus ribanac.
Od svetoga Nikole do svetoga Ilije, niko ne zna gde se nalazi.
Uz njega ide obavezno i tuč za nabijanje kupusa u kacu i zajedno su higijenski vezani u pletenom džaku. Ribež se koristi samo u jednoj fazi proizvodnje (stavljanja kupusa ili kišeljenja kupusa) koja traje jedno poslepodne, a teško da može da se sakrije ili odšteti, sudbina je njegova da prelazi iz ruke u ruku.
Folklor: Glava porodice, sedi u načelju ribeža, znoji se i potezima veslača bez pauze slaže ribanac. Naslednik stoji pored kace i nabija tučnjem kupus u kacu. Stari svat, ondnosno komsija od najvise poverenja soli kupus i slaže glavice. Domaćica čisti glavice. Ostatak mobe (još njih 5) polovi glavice i vadi srce od kupusa. Sitna deca jedu koren od kupusa (jedinstvena prilika). Posle ove žurke domaćica i snajka čisti za mobom ili sama domaćica, ako nema snajku.
- E de si. Jel kod tebe moj ribež?
- Ja sam ga dao Jovanu. A posle njega je valjda Marko ribao. Možda je kod njega.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
jedem koren :-)