
Kada sebi mutite šato (za neupućene: desert od žumanka koji se umuti sa šećerom) u šolji za čaj kafenom kašikom i pokušavate oboriti lični rekord u dužini mućenja bez prestanka, dok ruka kojom se muti ne otkaže poslušnost zbog sve većeg umora, ali i bola.
Šato inače sam po sebi daje podsticaj za šatomazohizam jer što se duže muti, to bude na kraju bolji - glađi, ukusniji, bolje umućen.
E sad, mikseri su tu sjebali koncepciju jer su omogućili nagradu, bez da se ista s mukom zaradi.
Mnogima čak nije to to kad se jede šato umućem s mikserom.
(Uporediti sa: Ikea efekat)
A onda, u nekom trenutku, s mikserom ili bez, šato je izgubio svoju čar. Nije to do šatoa, već do rodnog lista.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.