
Niko to nije radio bolje od njega: dobio bi udarac, nakon čega bi zastao, zaprepašćeno bi pogledao svoju posekotinu, potom ovlaš zahvatio kapljicu krvi, liznuo je i onda šiznuo - bacio bi se na svoje protivnike i razbio ih kao dete zvečku.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
poezija....,)))
Ono što možda nisi znala, a nisi ni primetila gledajući filmove, je to da su scene borbe u filmovima Brusa Lija zaista jedinstvene u kinematografiji. Snimane su isključivo statičkim kamerama, i cela borba se snimi u jednom, dva ili najviše 3-4 kadra. Dakle, maltene bez prekidanja. To zahteva pre svega visok nivo vladanja borilačkom veštinom, i izuteno dobre pripreme da se cela borba odjednom izvede.
Za razliku, na primer, borbe ŽKVD se snimaju tako da je maltene svaki zamah nogom poseban kadar. Pa to može i moja baba
Koliko sam ja čitao producenti su čak molili Brusa Lija da uspori svoje pokrete pošto nisu mogli da navataju na kameri koliko brzo udara...
Ima i komicnih scena.
Ja licno pamtim jednu u kojoj sutira lika u dupe, ovaj pravi kolut, rokne na zemlju i ne digne se vise.