Elem, kao što je veliki Karl Line uradio klasifikaciju živih bića tako je naš seljak,u naletu inspiracije, uradio klasifikaciju životinjskog fecesa. Pošto domaće životinje variraju u svojoj anatomiji, fiziologiji i prehrambenim navikama tako varira i njihov izmet kojeg proizvode u velikim količinama. Primarni faktori klasifikacije su oblik, miris, okus, količina i agregatno stanje fekalnih masa. Kao i u svima granama seljačke nauke, ne postoji koncenzus o nazivima tako da nazivi mogu da variraju od regije do regije, od sela do sela. Međutim, sve životinjski nus produkti se mogu podjeliti u tri velike grupe.
Balega
Produkt krupnih preživara kao što je govedo. Karakteristike balege su opor miris (naročito kad je vruće) i velika masa. Uglavnom je u čvrstom agregatnom stanju mada može biti i u tečnom. Balega u tečnom agregatnom stanju je znak da govedo jede previše zelene trave.
Brabonjci
Produkt sitnih preživara kao što su koza i ovca. Ima oblik malih kuglica. Slabo se primjenjuje u poljoprivredi međutim može da predstavlja opasnonst ako se na livadi igra fudbal. Brabonjak je vrlo sklizak a zbog svoje male zapremine vrlo lako se sakrije u travi tako da to može da dovede do toga da se igrač oklizne i složi kao metar drva. Naravno, pad je obavezno praćen spominjanjem religijskih i političkih figura u negativnom kontekstu.
Fuškija
Izmet od konja. Zašto se izmet konja zove fuškija a ne balega ja ne znam. Uglavnom, za transport fuškije ti treba oružani list jer kad se osuši možeš čovjeka da ubiješ sa njim. Fuškija je najčešći oblik izmeta kojeg vide stanovnici gradova jer vrlo često seljaci siđu u grad sa konjem i konjskim kolima. Konj se tada pristojno isfuškija (stručni naziv za defekaciju) nasred ceste a automobili to onda propisno razmažu po cijeloj varoši.
