
Njemačke i italijanske sinhronizacije američkih filmova su ono što pizdi, zbog neprirodnosti, a veseli, jer znamo da se prave zbog dosta ljudi koji ne umiju da čitaju. Naročito u Italiji.
Poljske sinhronizacije su same po sebi komedija. Bilo da je dječji film, drama, komedija, samo jedan lik ( sa dubinom glasa Berija Vajta) čita kompletan tekst.
Jedan muški glas čita sve:
' Udaj se za mene. '
' Hoću, ali prije toga, uzmi me na stolu. '
Pa se posle pitamo odakle dekadencija na zapadu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Meni su najsmešnije mađarske sinhronizacije,npr u vestern filmovima.
Dođe Džon Vejn i kaže "eđ viski"!:))
TO sa Poljacima je definitivn najuvrnutije, a sjecam se nekad davno analogne satelitske gdje sam imao nekoliko poljskih kanala, koji su kao u inat pustali odlicne filmove (naravno sinhronizovane), ali je sinhronizacija takva da se originalni zvuk cuje, samo je malo utisan, a preko toga ide glas ovog koji sinhronizuje (tacnije, cita) tekst redom.
E, najveci problem je sto sam ja pokusavao da gledam te filmove i da slusam samo pozadinski zvuk, a da ovog Poljaka ignorisem, sto se redovnoo neslavno zavrsavalo, sa glavoboljom nakon pola odgledanog filma.....