
Kulturan način, da kroz šalu (a ustvari ste mrtvi ozbiljni) skrenete pažnju domaćinu kod kog ste u gostima da bi bilo poželjno (humano) da vam dopuni čašu.
… Slava, puna soba ljudi, temezgaju o politici, domaćin mi nazdravlja, uzmem gutljaj pa mislim se “dobra” i nakrenem do dna. Spuštam čašu na sto, ko velim, sa’će da dolije… Minuti prolaze, ja sve više zevam u praznu čašu na stolu i punu flašu na komodi. Rek’o bi mu al’ sramota. Sve jača diskusija o ministrima, lopovima i žena o zimnici. Ma nek ide život, kakva sramota, osuši mi se grlo…
– Nego Ratko (presecam priču o Slavici Đukić Dejanović i broju cipela koje poseduje) mani se politike, dobra ti ova rakija…
– A to nam je od pre pet godina, dva’ es’ gradi, ispekli deset kazana…
…Gledam ga bledo i u sebi “ko da me briga kad si je peko”
– ...“pa sipaj mi, nemo’ da se stidiš” ...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Super. :)
Ič ne znaš za sram :) +++
++++
Haahahah ne znam nasta aludiras:)
Čika Timotije, nemo’ se praviš lud :)