
Pojava da neki učenici imaju potrebu da neprestano brbljaju, bez obzira da li to ima veze sa konkretnim stvarima. Pošto su neki duduci za određene predmete, pokušavaju pričanjem o nekim trivijalnim stvarima pokazati da prate i da su zainteresovani.
Prof: Marko, hajde uradi ovaj 325. zadatak na tabli!
A: Koji je to zadatak?
Marko: 325.
B: Šta kaže, koji je broj zadatka?
Marko: O Bože, jeste li gluvi? 325.
A: Ima samo pola krede, mogu li ići doneti jednu?
Prof: Hajde, ali požuri!
...
A: Je li to prvo X ili broj 9?
Marko: X
B: Šta piše to u drugom redu posle jednako?
Marko: Nula.
A: Zaboravio si staviti tačku posle broja zadatka!
Marko: Baš ti hvala, bez toga bi pogrešio zadatak.
A: Nema na čemu, vidite profesorice kako ja pratim. Jednog dana ću vas ja zameniti.
C(budi se iz zimskog sna): Koji zadatak radi ovaj?
A: Piše ti na tabli. Vidite, profesorice, kako ja pratim?
Napomena: učenik A ima prosek 1.5
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.