
Način oblačenja po komunističkoj paroli - svi su jednaki, koju je u ovom slučaju usvojio i kapitalistički sistem. One imaju jasnu ulogu, da učenicima stave do znanja kako ista pravila važe za sve, ovde si da bi učio i jednog dana bio što korisniji sistemu u kojem živiš, a ne da bi bio individualac koji nastoji da se dopadne, da ga prihvate i da nešto smuva. To ne znači da ćeš sve vreme provesti u školskoj klupi - igraćeš i fudbal i košarku na fizičkom, a za tu priliku imaš drugu uniformu, posebnog dizajna i boje. Mi smo imali crvene šorceve i majice, i to je trebalo da ima dvojaku korist : gaji se timski duh, deca će se istrčati pa će na ostalim časovima imati bolju koncentraciju, a svi znamo da je crvena boja nekada predstavljala simbol zajedništva.
Uniforme se najčešće nose u privatnim i ponekad uglednijim državnim školama. Ljudi se i tamo trude da se izdvoje na neki način, i tako prave "bratstva" sa ljudima sa kojima se druže. Odlikuju ih podavijen jedan rukav, nezakopčano dugme na sredini košulje ili nešto treće.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
+
najjaci su klinci koji se tripuju kao : "trebaju nam uniforme, ne mogu svaki dan da gledam sta cu da obucem za skolu", jadnici ne shvataju da ne bi bile uniforme kao u Rebelde-u, i da bi te uniforme mi sami placali (citaj radnicki mantil)
Nama su u srednjoj hteli da uvedu uniforme - pokajali su se na kraju sto im je to uopste i palo na pamet. Naravno, placale bi se.