
Od pamtiveka smo mi srbi voleli da usvajamo strane reči i koristimo ih u svakodnevnom govoru.
Neke od tih reči su postale nekako nezamenljive iako postoje naše koje su i lepše i tačnije opisuju neku stvar.
Većina stanovništva zubnu pastu naziva kaladont, a retko ko za vetrobransko staklo ne kaže šoferšajbna.
Ovo su samo dve reči koje svi znamo od ranije tako da je realno očekivati da će za dvadesetak godina neke strane reči na koje se sada grozimo postati normalne i biće u svakodnevnoj upotrebi kao dve maločas navedene.
Možda je ovo žalosno, ali je istinito.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Као што је Субрина регенератор за косу, Палома папирне марамице, а Таш течност за прање судова. +
Znam, ali sam hteo da izbegnem kilometrsku defku.
Poz.