Sok od ječma

Pivo. Vopi. Vops. Beer.

Vrlo šmekerski naziv za ovaj božanski napitak koji je nastao u Vavilonu kada je kralju Hamurabiju pošlo za rukom da uzgoji ječam u pustinji tako što je IMT-om 560 i IMT-ovim plugom oznake "Leopard 4x35" uzorao i napravio kanal kojim je iz Eufrata tekla voda u pustinju i tako navodnjavala njegov ječam. Ovaj irigacioni sistem poznatiji pod nazivom "El Mulak" spriječio je sušenje ječma za šta je Hamurabi često okrivljivao njegvog kmeta Ahmeta, turčina iz okoline Rožaja, kojeg je od milja zvao Metameta.
Ječam je uzgajan u formaciji 4-3-2-1 i tako je ubrzan njegov razvitak što je uslovilo njegovo sijanje čak 7-8 puta godišnje, zavisno od kraljevog raspoloženja. Žetva ječma obavljala se pomoću poljoprivredne mašine tipa kombajn proizvođača IMT oznake 539. Nakon žetve ječam je kamionima marke TAM oznake 150 koji je Hamurabi dognao sa vojnog otpada u Rakovici prevožen do poznate Vavilonske kule u kojoj se nalazio pogon za spravljanje ovog alkoholnog napitka. Na tom pogonu radile su isključivo žene jer su jedino one znale da iscijede i poslednju kap. Iscijeđena tečnost sipana je u staklene flaše litraže 0.33, 0.50 i 2.0 GTI (posebna, limited verzija), onda pakovana u kartonske kutije od po jedne flaše i umotavana u najlonske cirade radi održavanja temperature.
Sok od ječma postaje vrlo popularan i svaki stanovnik Vavilona imao je, u svakom trenutku, makar 5 gajbi u podrumu koje su mu trajale dok ih ne popije. Logično. Pivo se izvozilo pomorskim i drumskim načinom transporta. Njihovo pivo je stizalo do carskog prestola u Rusiji, Japanu, Trinidadu i Tobagu, pa i do Crne Gore ali je tu ubrzo zabranjeno jer se Mandušić opjanio i provocirao šankera u Trokaderu ali to je već druga priča.
Krajem svakog septembra održavani su skupovi u čast piva na kome su željni Vavilonci pili kao da imaju šuplje kosti i tukli se međusobno nogarom od stolice. Mnogo godina kasnije Njemci su preuzeli taj festival kao da je njihov.
Vavilonsko pivo je svake godine proglašavano za najbolje pivo na svijetu jer u to doba i nije bilo drugog piva na svijetu. Recept ovoga eliksira zapisan je na Hamurabijevom zakoniku koji su uspjeli dešifrovati dvojica Nikšićana i nakon toga osnovali svoju pivaru - Trebjesa. Recept se strogo čuva ispod jastuka jednog od vlasnika navedene pivare.
I dan-danas je nepoznanica naziv vavilonskog piva ali se nagađa da se zvalo PivaRa jer se povezuje sa božanstvima, bla truć ali to ostaje tajna...