
Utemeljivanjem kulturoloških novina u savremenoj Srbiji uz tradicionalne, a neretko i, dozvolićete mi- arhaične i paganske običaje, javila se potreba za predefinisanjem, kao i skladnijom kategorizacijom pojma ,,srpske svadbe’’. Zbog toga danas možete prisustvovati tradicionalnoj (velikoj i maloj) ili modernoj srpskoj svadbi.
Velika svadba varira od položaja i veličine sredine u kojoj se odražava pa je tako i svrsishodno protkana različitim običajima. Od male svadbe se razlikuje samo po budžetu mladenaca, odnosno njihovih roditelja. Prednostost velike svadbe (ako ste gost)-bogatiji pogram posluženja i nada da je muzičko angažovanje dobio Aca Lukas, Džej ili neka zvezda (zvezdica) Granda. Mana-strah da će svadba trajati tri dana.
Moderna svadba (još retka)-karakteristična eksperimentisanjem, pa tako budnim praćenjem muzičkog programa (u ovakvom slučaju često na veliko zaprepašćenje i negodovanje) možete čuti Janičekovu Simfonijetu, neki Mocartov koncert za violine i sl.; za predjelo dobiti delikates od ribljih jajašca; a (izgleda uskoro) doći u situaciju da polemišete sa ostalim gostima ko je mlada a ko mladoženja... Mana ovakve svadbe-nepoznato (ako je ispunjena osnovna egzistencijalna potreba gostiju-da se alkoholišu do besvesti). Prednost-još nepoznatije.
-Ja sam tvoj sestrić, tačnije sin tvoje sestre od tetke čiji je otac brat od čiče tvog dede.
Cmok,cmok,cmok.
-Drago mi je. Ushićen sam.
-Čestitam, neka je sa srećom. Gde se u kući služi aperitiv?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
opa čita se murakami, ovo ono jedno drugo
nista bez Murakamija