
U svojim svakodnevnim razgovorima, Srbin se bogato izrazava. U tu svrhu, on koristi i izraze dubokog znacenja. Takvo znacenje je neki put tako duboko, da ga je tesko i shvatiti. To je slucaj sa izrazom stajaznam. U samo tri reci, Srbin sazima jedno citavo bogatstvo misli i osecanja. Nekoliko primera iz prakse mozda ce bar donekle da docara to bogatstvo.
Televizijski reporter pita prolaznika na ulici:
-Da li ste za ulazak Srbije u EU?
-Stajaznam, nisam za to.
Isecak iz razgovora na pijaci:
-Kolika ti je plata?
-Stajaznam,mala je.
Isecak iz razgovora u parku:
-Je li,je l' ti hladno?
-Stajaznam, jeste. A tebi?
-Stajaznam, nije.
Saputanje u mraku:
-Da li me zaista volis?
-Stajaznam, volim te. A ti mene?
-Stajaznam, i ja tebe.
Razgovor sa nepoznatim, na tramvajskoj stanici:
-Molim vas,koliko je kod vas sati?
-Stajaznam,dva i dva'es'.
...........................................................................................
Ako pazljivije pogledate, primeticete da se izraz stajaznam uvek stavlja na sam pocetak recenice. To nesumnjivo daje veliku prednost tom izrazu u odnosu na sve sto u istoj recenici sledi. A da bi se u potpunosti uvidela neprocenjiva vrednost ovog izraza, dovoljno je samo - u svim datim primerima - zamisliti da je stajaznam izostavljeno. Ostao bi tada samo puki, suvoparan i tako reci rogobatan razgovorcic, lisen sve one dubine i mekoce kojom se Srbin iskazuje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
*neprocenljiva
Hahaha, ovo je simpatično.