
Ovaj fenomen se, kao što se vidi iz naslova, javlja kod starih ljudi. Tako često možemo čuti naše babe ili dede kako nam sa radosnim zanosom i sa takvim detaljisanjem pričaju o dogodovštinama iz svog detinjstva i mladosti, a kada ih pitamo za nešto što se desilo juče ili prekjuče, samo blago slegnu ramenima, uz to sa nemam-ti-ja-pojma izrazom lica.
Baba: E sine, kad se setim samo kad sam bila mala, bila sam ti ja veliki zvrk. Moja starija sestra imala pincetu, kojom je sređivala obrve. A ja klinka 13 godina, bilo mi zanimljivo da gledam šta ona to radi. I pošto nisam imala pincetu, jednog dana uzmem ja makazice i isečem obrve. Nisam smela da izađem iz sobe celo prepodne. Dolazi sestra sa posla, a ja samo okrećem glavu od nje, da me ne vidi. Hihihi, kad me je uhvatila, izbubecala me je...
Nakon nekog vremena
Baba: Ju, gde sam ostavila naočare?
Unuka: Pa, bako zar si zaboravila da si ih juče odnela kod otpičara da ti zameni staklo.
Baba: Eh sine, pa ostarila baba, oslabilo pamćenje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Medicinski fenomen, jašta. Sa starenjem otkazuje taj mehanizam smeštanja podataka u trajnu memoriju, ali ono što je davno zapamćeno ostaje tu.
Doooobraaaaa defkica.
Palac gore.
´fala :)