
Pravi muški praznik, Sveti Trifun daje dovoljno razloga da se u ime onog što bi trebalo da predstavlja, čovek napije i usvinji. Državni praznici više nisu dovoljno precizan i pouzdan podsticaj za olešavanje. Podložni su promenama i obezvređivanju sa različitih istorijskih distanci(uvek nam je prethodna država bila bolja i njeni praznici lepši). Sveti Trifun je zato poslednji Mohikanac među praznicima koji baca u blaženstvo. To što je samo dan pred Sretenje, važeći državni praznik, pa još mogu da se spajaju praznici "dodaje mu na kvalitetu".
Sveti Trifun, zaštitnik vina i vinogradara, ostavlja svoje poklonike vesele tri dana nakon slavlja i tek onda im vraća bistru glavu, a sveti Valentin pokušava da od mladića-prasića za klanje napravi heroje po ženskom ukusu, koji kupuju šećernu vunu i slične džidže .
Sveti Trifun ima lakši zadatak jer se do pijanstva mnogo lakše stiže nego do ljubavi, pa se posle nedovršena posla, Valentin folirantski povlači u ilegalu čekajući podršku osmog marta, koji je građanski praznik.
Broj pijanih na ulicama, u kafanama i domaćinstvima se nije smanjio, a „zaljubljeni“ čekaju novu, osmomartovsku kampanju da se pojave prosvetljeni svojim kičom i glupošću, koju će trgovci i ugostitelji dobro da naplate.
E, pa živeli...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Sveti Trifun, praznik po mom ukusu.Živeli i tebi