
Kada bi u svakom mestu na ovom svetu na dvadeset pet ljudi dolazio po jedan taksi:
- ne bi bilo potrebe da imaš svoj automobil, vozilo bi ti uvek bilo dostupno
- taj isti taksi bi bio jeftin po samom pravilu funkcionisanja opšteg tržišta usluga
- taj isti taksi ne bi morao da popravljaš, registruješ, farbaš, osiguravaš..
- ne bi se brinuo hoće li po zimi uspeti da upali kada treba da stigneš na posao
- mogao bi da se napiješ bez ustručavanja jer ćeš uvek imati jeftin prevoz kući
- bilo bi manje vozila na drumovima i ne bi se nervirao sedeći za volanom u špicu
- potreba za parking mestima bi bila znatno redukovana
- dok se voziš mogao bi da dremaš, čitaš novine, čačkaš telefon..
- otvorilo bi se mnogo novih radnih mesta za ljude sa vozačkim dozvolama.
Kada bi se na gomilu sračunali svi životni troškovi u vezi sa kupovinama automobila, servisiranjima, plaćanjem parkinga, osiguranja, kazni, nafte, guma, registracija..Isplatilo bi se.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mi smo u Subotici odavno istripovani.
?
Ima taksista više nego ljudi :)
A.
Добар трип.