
Najviši stepen pravno-imovinskog sporazuma kod klinčadije ispod 12 godina. Posle razmene dobara, (npr. - 4 obične sličice za keca, ili 3 šećerca za jedan mermerac u klikerima), onaj koji se oseća kao da je napravio bolji posao i želi da zaštiti novostečenu dobit, može to da uradi prosto izgovarajući ovu jednostavnu frazu.
-E Pero, znaš ono kako sam ti juče dao onog zlatnog Rolexa za keca iz "Mundijala"? (Album sa sličicama svetskog prvenstva u fudbalu - kec je obično sličica pehara);
-Daaa?
-Jao rekao mi ćale da će da me osakati ako mu ne nađem taj sat, evo ti kec nazad...
-E ne može, rekli smo tike-tike-tačke...
(Klinac odlazi pokunjene glave, tresući se, očekujući neizbežno...).
Gotovo. Ende, nema više. Šta je bilo - bilo je; šta si imao - nestalo je.
Ispovraćao si, dakle, dušu i na usta i na nos, a pošto ti je ona zadnja povraćka mirisala na bebi-kašice kojim su te šopali k'o klinju, sad si siguran da nemaš više šta da izbaciš iz sebe.
Magična formula koja označava da možeš da nastaviš s cirkom.
Krunoslav: Blaaargh, blaargh! Blljuc... Pu! Uf, majku li ti... Pu, pu!
Želimir: Ajde više, jesi završio s bljuvanjem? K'o da si rakijski kazan eksirao, a ne onih pešest Tumorga i tri dunje. Sramoto. Ajmo.
Krunoslav: Ček sekund... Bljuuuv! Pu, pu, pu! Eto, gotovo.
Želimir: Si siguran?
Krunoslav: Pu! Jesam. Tike-tike-tačke, nema više vraćke. Ajmo nazad unutra, da nam se ne o'ladi ona pičetina za šankom.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.