Nešto što normalan čovek kaže konobaru kad mu donese nanu umesto hibiskusa.
- Dobar dan želim, komšija.
- Dobar dan komšinice draga, kad ćete na kaficu malo?
- Pa hajde sada, slobodna sam.
- Pa naravno, izvolite u zmajevo gnezdo (poserem ti se na one koji ne kontaju poziv iz pristojnosti).
- Hvala, hvala, ju što vam je stan onako, elegantan.
- Može kafica?
- Jao, pa ja bih radije čaj, i to engleski ako imate, to mi baš prija.
- Ima, ima, naći će se (pu, ode mi poslednja kesica koju sam čuvao kad se vratim s posla osobito sjeban).
- Ako može s kap-dve mleka, onog manje masnog?
- Može, može.
- Blagodarim komšija, jaao što vam je lep ovaj japanski paravan.
- Doneo mi ga je poznanik, ustvari je korejski.
- Aha, a ti Japanci su mi baš neekako fascinantan narod, baš su onako, zen i urbani. Kao spoj staarog i novog, shvatate?
- Da, da, fascinantno.
- Samo kad bi se i mi malo ugledali na njih, zemlja bi baš mogla da nam bude fabulozna a sad je onako, težak šit, ako me razumete.
- Naravno, izvolte čaj.
- Samo kad bi se dogovorili da pohapse već jednom ove smrdljive navijače i ostale ekstremiste, ušli bi u evropu za tren oka, a što je tamo naajs da samo znate.
- Aha, da.
- A tek ovi bradati popovi u džipovima, svuda ih ima, mislim kakav bog kakvi bakrači, nije to moja šoljica čaja ako znate šta hoću da kažem, he he.
- Jao u pravu ste, vaša je ova s cvetićima, izvinite molim vas odmah ćemo da se zamenimo... :srrk: mmm istina, ovaj engleski čaj jebe kevu.