
Kolokvijalizam, a ujedno i generalizam, kod Srba (naročito u Bosni i Crnoj Gori) kojim se nazivaju pripadnici muslimanske veroispovesti. Iako izraz nije najtačniji po današnjim poimanjima, jer se odnosi izuzetno na pripadnike turskog naroda, u prošlosti naši stari nisu baš pravili razliku u naciji kao u veri, te je svaki musliman, bio on pravi Turčin ili pripadnik nekog drugog naroda, bio nazivan Turčinom. Svi su, uglavnom, bili i podanici Otomanskog (Turskog) carstva, te to još i utvrđuje poreklo ovakvog oslovljavanja.
Eklatantan primer ovakvog oslovljavanja ljudi je otac autora, te će dotični napisati par primera iz života.
- Vidi al' trči ovaj Mo Farah, ubija!
- Kako se zove, Mo?
- Ne, ćale, čovek skratio od Mohamed.
- Turčin!
(piči Ninova pesma na radiju)
- Sine, jel' on bješe Turčin?
(na TV-u nemiri u Kašmiru)
- Opet se biju Turci i Indusi
- Ćale, Pakistanci i Indusi su praktično isti narod, kakvi Turci?
- Pa Pakistanci su Turci, a Indusi imaju svoju vjeru.
(Priča sa zemljakom)
- Jes' ti čuo da najveća turska država na svijetu je Indonezija?
- Da, da, ima ih 200 miliona.
Molim vas da se ne shvati nakrivo ova definicija, jer se bavi deplasiranošću korišćenja ovog termina po današnjim shvatanjima.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.