Za razliku od današnjih odgajivača pčela, onovremeni pčelari nisu znali za košnice i pitomu pčelu, nego su lutali po šumama u potrazi za rojevima divljih pčela i njihovim staništima punim meda. To nije bio lak posao, jer su pčele mesta za sebe i med pronalazile u skrovitim šupljinama pri vrhovima drveća. Skupljači meda morali su tako dosta da se namuče pentrajući se po stablima i udarajući vrškom sekire ne bi li pronašli šupljinu pod korom. Kada bi lovac na med naišao na skrovište, njegova sekira bi lako probila koru drveta i odmah utonula u med što se smatralo velikom srećom, te je tako i nastala danas česta uzrečica: Upala mu sekira u med!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ Лијепо објашњење
hvala za ovo