Za razliku od današnjih odgajivača pčela, onovremeni pčelari nisu znali za košnice i pitomu pčelu, nego su lutali po šumama u potrazi za rojevima divljih pčela i njihovim staništima punim meda. To nije bio lak posao, jer su pčele mesta za sebe i med pronalazile u skrovitim šupljinama pri vrhovima drveća. Skupljači meda morali su tako dosta da se namuče pentrajući se po stablima i udarajući vrškom sekire ne bi li pronašli šupljinu pod korom. Kada bi lovac na med naišao na skrovište, njegova sekira bi lako probila koru drveta i odmah utonula u med što se smatralo velikom srećom, te je tako i nastala danas česta uzrečica: Upala mu sekira u med!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+ Лијепо објашњење
hvala za ovo