
Za naredbe, molbe, naloge i razne zahtijeve se koristi zapovjedni način, tj. imperativ. Pošto je imperativ pomalo "oštar" način obraćanja, obično se ublažava sa "molim te" ili "molom vas". Na taj način kulturno nekome saopštavmo šta bismo želili da nam on učini. Međutim, ima ljudi koji umjesto imperativa vole koristiti futur, a to je krajnje džiberski, pa i bezobrazno. Upotrebom budućeg vremena se u isto vrijeme izbjegava "oštri" imperativ, pa naredba samo prividno djeluje blaža, izbjegava se i upotreba molbe, a što je najgore unapred se pretpostavlja da će naredba biti izvršena. Kao da čovjek kome se obraćamo nema svoju volju da kaže hoću ili neću, nego mi unapred određujemo šta će on uraditi.
- Otićeš u poštu da mi platiš telefon!
- (u sebi: otkud ti znaš šta ću ja uraditi, nema ni "Molim te") Dobro ajde daj lovu! (pristanak zbog nade da će se zašićariti malo od kusura)
- U petak ćete popisati svu robu u radnji i dostavićete mi detaljan spisak!
- U redu šefe! (u sebi: Pička li ti materina!)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odlicna... plus
ovo i mene uzasno nervira, ko da je prorok taj sto naredjuje