
Način prenošenja informacija u vreme kad je većina stanovništva bila nepismena ili nije imala mogućnosti da zapisuje informacije u trajnijoj formi. S oca na sina, od dede do unuka, informacije su prenošene u dugim zimskim noćima uz svetlost vatre sa centralnog ognjišta u kući jer su sveće bile skupe, a ADSL još nije postojao. Iz godine u godinu, unuci su rasli uz junačke priče, učeći sve podatke o svojoj porodici i poreklu kako bi ih mogli preneti svojim potomcima za nezaborav.
Dete: Mama, kako to da ti i tata imate dva rođendana, a ja i seka samo po jedan?
Majka: Znaš sine, nekad su u Srbiji pisali datum rođenja po pravoslavnom kalendaru u crkvene knjige jer državnih matičara nije ni bilo, a onda su te informacije prevodili u novi kalendar pa su uveli različito...
Otac: Ma, kod nas se u selu datum rođenja prenosio usmenim predanjem, kad porasteš da siđeš u grad i sam se prijaviš. Mene kad su poslali rekli mi da kažem matičaru da imam pet godina i da sam rođen kad se brao kukuruz...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ahahaha mog ćaleta upisali kad imao 6 meseci...
moja mama se rodila kad se brao vinograd :)
najbolje kad pamte po crkvenim praznicima, al onim što se pomeraju po datumima...pa ti vidi na koji dan bio uskrs 1933...