Arhaični lokalizam "vandrovati", zaostavština Nemaca iz Vojvodine, koji je u izvornom smislu značio "putovati radi trgovine", i danas se, mada ređe, može čuti kod starijih Bačvana, Banaćana i Sremaca. Vandrokaš (ili fandrokaš, u nekim krajevima) je skitnica, lutalica, neko koga ne drži mesto, koji, otišavši "u vandroke", ne najavljuje tačno vreme svog povratka.
- Dobar dan! Je l' Milosav možda tu?
- Nije, pile moje. Očo je on još pre po ure.
- Da ne znate možda gde je otišao? Hitno mi treba.
- A, vrag će ga znati di je! Ode on tako, samo da mu dupe vidi put. Odšeta, tobož da obiđe njivu, pa ga nema danima. Vrati se, a nos mu se sa sokaka vidi, rumen k'o ringlov.
- Pa, dobro. Recite mu samo da je Živan bio, zna on ko je. Zar nije rekao ni kada se vraća?
- Ta znaš ti Milosava, di on može bez tri dana orcanja! Vandrokaš ti je to veliki!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Zdravo dobra defka.
pa baš lijep izraz
Uh!