
Čovek koji "veruje" u Boga i želi to da podeli sa svojim okruženjem.
Prepoznaje se po tome što nosi brojanicu (ili više njih), veliki krst (kao da ga je odvalio sa crkve ili pokupio sa nečijeg groba) i druga obeležja hrišćanske vere. Svima se hvali koliko često i na čemu posti i koliko se puta i u koliko velikoj crkvi/manastiru pričestio. Ako se desi da se nađe u busu koji prolazi pored crkve ili začuje crkvena zvona, sasvim je izvesno da će se prekrstiti tako da svi to vide.
Ukoliko se neko usudi da se našali na Božji račun ili izgovori nešto što nije bogougodno, on odmah reaguje i to shvata kao ličnu uvredu. Kao svaki "pravi" moralista, uvek je spreman da ospe najoštrije osude za onoga ko izrazi svoj ateizam, nepoštovanje crkvenih vlasti, ismeva popovsko čantranje ili ima preveliku seksualnu slobodu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Smorili ste više sa ovim religioznim definicijama,kad naidje odabrana na neku temu,svi je se uhvate ko pijan plota.
Sad malo oko Svetog Save. Ovo zapravo nema veze sa religijom, nego sa nasim nakaradnim obicajima.