Gorom hodi Vuče Karadžiću,
Gorom hodi Vuče, a ne šuška,
Vodom ide Vuče, a ne pljuska.
Gorom hodi, te se umorio,
Sjede pod bor Karadžiću Vuče,
Te on vadi plajvaz i artiju,
Zapisuje sve u desetercu.
Zapisuje o Kosovskom boju,
Jug Bogdanu, devet Jugovića,
I o silnom Kraljeviću Marku.
Zapisuje, a zlo mu se piše,
Nakav vjetar dunu sa planine,
Odnese mu po gori papire,
sve papire, i od guske pero.
Poče 'sovat Karadžiću Vuče,
Krenuo je od praistorije,
pa on suje do dana današnjeg,
jerbo mu je s papirima silnim,
vjetar uz'o do trijes perpera,
razasu ih po gorici crnoj.
A perpere Vuče namjerio,
namjerio u Cetinjsku štampu
da mu prvu knjigu o'štampaju,
da se ima čime pohvaliti
staroj majci i mnogoj rodbini.
Progovara Vuče Karadžiću:
"O jebem ti do tri mile majke,
i kud dunu kada mi ne trebaš,
i papire kuda sam vadio.
Oj gorice, crnom se nazvala
što li si mi papire uzela."
I osta joj za vijeka ime,
Za vijeka Crna Gora osta.
Ovo piše do Lukac Zeleni,
Takmičarskom defka mu se zove,
jer je đače vazda dobar bio,
i sve škole redovno pohađ'o.