
Prilog kojim se želi reći da radnja o kojoj govorimo nikada neće prestati. Sa sigurnošću tvrdimo da trajanje te radnje ili trajanje njenih posljedica sežu u vječnost.
Zanimljivo je kako „zauvijek“ mijenja nijansu ovisno o generacijskoj pripadnosti govornika.
Dijete: apsolutno uvjereno u čvrstu vezu riječi „zauvijek“ i „vječnost“, ali mu još nisu jasne neke mjere i relacije (po onoj „šta zna dijete šta je sto kila“)
„Poklanjaš mi ove krpice zauvijek?“ „Da, zauvijek! Kad me mama zovne na ručak, vraćaš mi ih, a ja tebi vraćam sličice koje si mi jučer poklonio zauvijek.“
Odrasli: apsolutno nesvjesni da „zauvijek“ ne postoji u nečemu što ovisi o kemijskim procesima i životnom vijeku tvari koje stupaju reakcije, olako izgovaraju riječ „zauvijek“
Zauvijek svako jutro ću se s tobom buditi,
Zauvijek jedino na svijetu tebe ljubiti,
Cijeli ovaj život svoj ja sam čekao na nekog kao ti,
Zauvijek ću samo tebe voljeti…
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.