Prijava
  1.    

    Zauvijek

    Prilog kojim se želi reći da radnja o kojoj govorimo nikada neće prestati. Sa sigurnošću tvrdimo da trajanje te radnje ili trajanje njenih posljedica sežu u vječnost.
    Zanimljivo je kako „zauvijek“ mijenja nijansu ovisno o generacijskoj pripadnosti govornika.

    Dijete: apsolutno uvjereno u čvrstu vezu riječi „zauvijek“ i „vječnost“, ali mu još nisu jasne neke mjere i relacije (po onoj „šta zna dijete šta je sto kila“)
    „Poklanjaš mi ove krpice zauvijek?“ „Da, zauvijek! Kad me mama zovne na ručak, vraćaš mi ih, a ja tebi vraćam sličice koje si mi jučer poklonio zauvijek.“

    Odrasli: apsolutno nesvjesni da „zauvijek“ ne postoji u nečemu što ovisi o kemijskim procesima i životnom vijeku tvari koje stupaju reakcije, olako izgovaraju riječ „zauvijek“
    Zauvijek svako jutro ću se s tobom buditi,
    Zauvijek jedino na svijetu tebe ljubiti,
    Cijeli ovaj život svoj ja sam čekao na nekog kao ti,
    Zauvijek ću samo tebe voljeti…