Prilog kojim se želi reći da radnja o kojoj govorimo nikada neće prestati. Sa sigurnošću tvrdimo da trajanje te radnje ili trajanje njenih posljedica sežu u vječnost.
Zanimljivo je kako „zauvijek“ mijenja nijansu ovisno o generacijskoj pripadnosti govornika.
Dijete: apsolutno uvjereno u čvrstu vezu riječi „zauvijek“ i „vječnost“, ali mu još nisu jasne neke mjere i relacije (po onoj „šta zna dijete šta je sto kila“)
„Poklanjaš mi ove krpice zauvijek?“ „Da, zauvijek! Kad me mama zovne na ručak, vraćaš mi ih, a ja tebi vraćam sličice koje si mi jučer poklonio zauvijek.“
Odrasli: apsolutno nesvjesni da „zauvijek“ ne postoji u nečemu što ovisi o kemijskim procesima i životnom vijeku tvari koje stupaju reakcije, olako izgovaraju riječ „zauvijek“
Zauvijek svako jutro ću se s tobom buditi,
Zauvijek jedino na svijetu tebe ljubiti,
Cijeli ovaj život svoj ja sam čekao na nekog kao ti,
Zauvijek ću samo tebe voljeti…
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.