Stara narodna poslovica vođena idejama domaćinluka i dobrosusjedskih odnosa, kad su ljudi pomagali jedni drugima, koja je izgubila smisao u surovom vremenu globalizacije i ostalih bjelosvjetskih gluposti.
Danas je malo drugojačije. Selo zna al ti neće reći, čak će te nagovoriti na budaleštinu, da se poslije može naslađivati tvojom mukom kad ponosno izađeš u šetnju sa čeljadima, a više liče na slučajne prolaznike nego na tebe. Jebi ga, danas svaka kuća svoju budalu ima, a gdje je puno čeljadi, Boga mi, i dvije, pa ako si dovoljno srećan da potrefiš na istu bolje ti je da si navatao šta bilo u drugom selu i da se nadaš da tračevi koji će doći za njom neće dugo biti povod da se selo ibrati.
