
Stara narodna poslovica vođena idejama domaćinluka i dobrosusjedskih odnosa, kad su ljudi pomagali jedni drugima, koja je izgubila smisao u surovom vremenu globalizacije i ostalih bjelosvjetskih gluposti.
Danas je malo drugojačije. Selo zna al ti neće reći, čak će te nagovoriti na budaleštinu, da se poslije može naslađivati tvojom mukom kad ponosno izađeš u šetnju sa čeljadima, a više liče na slučajne prolaznike nego na tebe. Jebi ga, danas svaka kuća svoju budalu ima, a gdje je puno čeljadi, Boga mi, i dvije, pa ako si dovoljno srećan da potrefiš na istu bolje ti je da si navatao šta bilo u drugom selu i da se nadaš da tračevi koji će doći za njom neće dugo biti povod da se selo ibrati.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mere plus za domaćinluk, u prvoj rečenici imaš grešku kod dobrosusjedskih.
I u primeru kod "negp".
Hvala Lukse, ispravljeno
Dobar izraz i dobro definisano
lepo prikazana surova istina, evo i od mene +.
Bravo!
Domaćinska, zemljačka, dakomšijinecrknekravska, lolo!
+
AJDE NA SKAJP SELJAČINO :)