
Do sudbonosnog da, nepromenljiva odrednica identiteta i mamac za intimiziranje, subjektivizacije, krupno i sitno veženje na mestima gde bi trebalo sve da bude "ni po babu ni po stičevima". Opet, u drugim slučajevima, ukoliko nemate sreće, pa naletite na poštenog čoveka, konstantna muka radi opravdanja veličine istog.
Pr. 1.
Nastavnica u OŠ: Kovačeviću, na šta liči ovaj kontrolni zadatak !? Jedinica k'o vrata! Sram te bilo, a sestra ti je bila odličan đak, sve petice, prvo mesto na saveznom takmičenju iz fizike. Za popravku ovog keca ima da mi naučiš sve od Njutnovih zakona do magnetne indukcije!
__________________________________________________________________________
Pr. 2.
Profesor na faksu: Kolega Kovačeviću, jel je vaš tata profesor na neurologiji?
Kolega Kovačević: Da, da, on kaže da jeste.
Profesor: Pa, lepo. Evo vama jedna desetka, i pozdravite tatu puno.
Kolega izlazi iz kabineta. Saleću ga sledeće studentske žrtve:
- Šta je bilo, šta te pitala, šta si dobio?
- Ma, ništa, samo pubertet i adolescenciju. I dade mi deset.
- Aaaa! Znači ok je žena, ne pita puno.
- Pa ne znam da li će vas, ali je mene pomešala sa sinom onog profesora Kovačevića.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Euglena, tako je, baš tako .
Možeš i da nastaviš sa pr.3. kada Kovačević traži posao, ali ga ne mešaju sa profinim sinom.
Dobro je da euglena nije zvučan nick :)))
+++
Nije, Predrage, baš je neutralno zelen :p
+
@majav: surovoooooo!