Prijava

Moja ocjena aurori 33% nemam neki dodatni komentar

Ја волим јебене саставе. И те глупе теме.

Новембар у моме граду

Мрки облаци вуку своја челична тијела над гомилом рушевина која се прије рата, некад звала градом. Смушено, окрутно вријеме оковало је збркане редове кућа и зграда, тек понеких насељених. Мислио сам да је Бог одлучио напокон да прекине муку ових становника и да је дошао крај моме граду.
Ех, моме граду. Шта је моје? Шта ја то имам да зовем својим? Овај живот ми није пружио ништа. Ни имање, ни знање. Немам таленте. Немам срећу. Имам само Новембар у себи. И то суморно лишће.
Оловним корацима враћам се у своју хладну кућу. Данас ми је био тежак дан. А који дан није тежак? Пролазе људи. Не волим ја људе. Ни они мене. А ваљда је тако свим само себи досљедним, иоле нормалним људима. Поче и хладна киша.
Убрзао сам мртве корачаје, али само пар метара. Послије поново клонух. Блатњави пут ме је асоцирао на мој живот. Двадесет први вијек? А мени још калдрма до куће. Питао сам се често, у тренуцима самоће, зашто смо као лишће? Родимо се мали, ништавни. И растемо, зелени смо. И цијели смо живот зелени. А онда кад сазремо нагло пропаднемо. Немамо времена да искористимо тај период зрелости. Умремо брзо. Будемо заборављени. Тужно је гледати сиво око себе, а видјети се у том амбису. Тако је мирно, једнолично, болно. И јесен и живот. Пробуди дубока и тврда осјећања у мени. Знам да кад дођем пред своју оронулу кућу, да ћу и своју душу видјети на зидовима те куће. Оронулу душу.
Чух данас негдје на послу, причу о будућности, о двадесет првом вијеку. Будућност је за неке друге, ја немам мишљење о томе, јер ће мој живот проћи брзо као и ова јесен. А док не прође, биће само тмурно око мене, као данас.
Киша постаде јача. Неко залупи ролетну, са видљивим рупама од метака, на кући у близини пута. Нагомилано шарено лишће око те куће било је жртва овог црнила изнад. Жртва синоћне олује и ових протеклих дана од почетка јесени. Саосјећао сам са њим, мада нема вајде.
Прошао сам поред те куће и наишао на мост. Сад гледам у набујалу прљаву ријеку. Трнци ме пролазе од хладноће. Да ли је то хладноћа или страх? Јер, у овом моменту ја не мислим само о јесени. Страх ме помисли да скочим и прекинем иронију живота. Не, ја то не бих урадио. Можда још има времена да осмислим своју будућност и живот у овом вијеку.
Тек сад примјећујем да је киша престала. Разведриће се. Доћи ће прољеће и сутра је нови дан.

Ma dajte ljudi ne zajebavajte... Za sarkazam ciklone 100%, eto.

ilusionist odabrao sam sebi temu;)
To kralju!

Illusionist: Tema: "21. vijek - pogled u budućnost", a on pisao "Novembar u mome gradu"
Promašen naslov :)
Ipak tema je tu donekle prisutna, jer se ipak osvrnuo na 21. vijek

Komentar i ocjena: Sastav je predugačak, ima previše "književnih" izraza i slikovitih epiteta, tema je totalno promašena. Tema sastava je ustvari: "Al sam sjeban u ovom jebenom novembru, i onda mi je sve sjebano". Sve se može prepričati u jednoj rečenici - Mnogo sam sjeban, a i sve oko mene je sjebano, al, ajd, valjda će biti bolje.

Zbog truda, ne toliko lošeg stila (mada se meni lično ne sviđa) i nekoliko zanimljivih opaski ocjena je 32 %

Извињавам се због теме, не да ми се писати о будућности. Некако ми то тешко пада.
Циклонов састав ми је најбољи до сад.
Цикло - 70%
Аурора - 30%

Zasad:

Zyclon: 81% (Jovičić) 2- (Aurora), 32% (Ognjenpet), 70% (Illusionist)

Aurora: 62% (Jovičić), 33% (Ognjenpet), 30% (Illusionist)

Illusionist: 32% (Jovičić)

Vi se još PDVujete? hehehe e jebiga jovičiću, ti subjektivno ocenjuješ.
Tema je 21.vek, ne piše nigde da je to pogled u budućnost, evo tebi 1 za nastavnikovanje. Od mene 100% za Ciklona, rekla sam ti.
100% i za Iluziju da je tema Novembar.

Ne ocjenjuje se nastavnikovanje ;D
Svako ima svoje gledište...

Kako ne piše?! Tema je "21. vijek - pogled u budućnost"

Čijem li djetetu treba sastav za školu? Khm. Khm-khm.

Šalim se.
Meni mrsko pisati. A fina tema.

EDIT:
Ciklon - 90%
Aurora - 75%
Ovaj treći - 50% samo zbog promašene teme.

Tabela:

Zyclon: 81% (Jovičić) 100% (Aurora), 32% (Ognjenpet), 70% (Illusionist), 90% (Skočimiš), 86% (Komercijalni Predah)

Aurora: 62% (Jovičić), 33% (Ognjenpet), 30% (Illusionist), 75% (Skočimiš)

Illusionist: 32% (Jovičić) , 50% (Skočimiš), 100% (Aurora)

Čijem li djetetu treba sastav za školu? Khm. Khm-khm.

hahhha :D

Ciklonu 86%
Možda je previše ''sve je sranje'' stil,al' jebi ga,možda i jeste sve tako.

Ovo novembarsko ne bih ocenjivala baš,a za aurorino nisam sigurna još.

Koji pogled u budućnost, mi prevalili deset godina od 21.veka, ne zajebavaj jovičiću.
I dala sam 100% iluziji, utefteri tamo.

Sve sam ja utefterio. pa imamo još 90 godina da prevalimo... 10 godina je tek 10%

Hajd sledeća tema
Kad bih mogao promenio bih...
tema za 8.osnovne, kaže, poslednja po redu bila.

Aurora previše žuriš - nismo još dobili ovdje sastav koji se zaista bavi 21. vijekom.
Neki autori još nisu ni vidjeli ovu temu na forumu.

Ajd nek ta tvoja tema "Kad bih mogao promenio bih" bude sledeća (i dobra je tema), ali neka ove teme o 21. vijeku još malo. Imamo tek 3 sastava, a u sva tri je tema malo promašena.

Koji pogled u budućnost, mi prevalili deset godina od 21.veka, ne zajebavaj jovičiću.
I dala sam 100% iluziji, utefteri tamo.

Imamo još 90 godina budućnosti u 21. vijeku. Malo li je?

Pogled u moju budućnost

Probudio sam se. Kao i svakog jutra prvo što sam video je moja porodica. Osmehuju se. Svi. Sin, ćerke i žena. I ja sam sa njima. Smejem se odozgo gledajući samog sebe. Slika od pre 5 godina, zalepljena za gornji ležaj. Šta li rade? Mali ne dolazi već dugo, ćerka bila zadnji put pre 3 dana...žena pre 3 godine.
Kolega je još hrkao. Kako može da spava, pomislio sam.
Probao sam da se protegnem. Da uradim par sklekova. U prostoriji 2 sa 2 to ide malo teže. Onda onaj glas "otvaraj". Izašli smo u dvorište. Prošetali. Tu već možeš i da vežbaš. Tegovi, klupe, strunjače... Samo moraš da paziš kad vežbaš, i gde vežbaš, da ne upadneš nekom u termin.
Počeo sam da se prisećam, kao i svakog dana. Glupost. Ali lepo isplanirana. Kao i masa stvari, propala zbog ljudskog faktora. Trebalo mi je 100. 000. Da pošaljem malog na koledž za koji je dobio nepotpunu stipendiju. Na 4 godine. Da mu pružim nešto. Nešto što ja nisam imao.
Tri čoveka i dogovor da se lova ne troši godinu dana.Pola milje za 10 minuta. Sve lepo odrađeno. Bez povređenih, bez problema. A onda je dileja kupila Hamera. Za sve pare. I eto me.
Bole me, imam još 9 meseci. Mali je ipak otišao. Žena je prodala gajbu.

Za koje delo se dobija tako malo a tolike pare javio?

ako ti kažem, moraću da te uključim..a već nas ima troje....6 godina, malo li je...

da, promašio sam temu...:))