Prijava

Zaječar (pešadija), Niš (murija), Zaječar (pešadija), Niš (mesec dana psihijatrija), Bor (robija), Bujanovac kasarna (rehabilitacija), KZB nekoliko položaja (borbena dejstva, graničar), Beograd (murija, vojni novinar). Video sveta i naroda i naučio 101 način da ubiješ sebe i drugoga :)

На мени се сломише кола, укинут конскрипшн. Иначе пар пута сам размишљао да идем у професионалце, заправо то ми и јесте резервни план ако главни пропадне (пу пу далеко било).

Što si bio na psihijatriji valdemare.

Malo puko, ali ne toliko da me skinu. Uglavnom bilo posmatranje. A i greškom sam u Zaječaru prizvao vanrednu inspekciju bataljona koju su poslali iz Beograda, jer sam lajao nešto gde ne treba (mada istinito), pa je to bio neki kompromis da me ne ubiju pojedini koji su najebali :)

Vojni rok sam služio prvih 9 meseci u Varaždinu pa sam prekomandovan u Sombro poslednja 4 meseca.
Mornar.

Koji si ti kralj valdemare jebt.

A šta ti je ovo Bor robija?

Pa posle me poslali u neku kaznenu jedinicu, nisu imali zašto da me osude, ali pošto sam bio napravio gadno sranje tamo u Zaječaru, prekomandovali me, u Boru sam bio u nekim razjebanim šupama gde smo nešto rintali i raščišćavali po ceo dan bez odmora, praktično na lebu i vodi, to nekako dođe kao robija. Mada ti je uglavnom ceo vojni rok robija, kad gledaš iz ove perspektive. Jebe te ko stigne i ne možeš da izađeš iz objekta - ima tu neke sličnosti.

meni cale bio u vojsci i ratovima svim i komsije starije iz iste zgrade se svi znaju sa njim jos od mladih dana svi oni su takodje bili po tim ratovima,svi kazu da je sranje i nepotrebno
skapirali ljudi da su bili nista drugo nego pijuni drzavi

Jeste. Gledano iz ove perspektive, sad bih ih sve napušio, al jbg, kad jednom upadneš u mašineriju, teško izaći iz nje.

Ja sam mesec i po bio u Podgorici a onda 10,5 meseci ovde:
http://static.panoramio.com/photos/large/7306977.jpg
(ova kućica sa crvenim krovom)

Адвокадо, је л' вас ћерали да скијате?

Nisu, mi smo ti bili ubogi vezisti. Skijali smo sami, bez skija, u cipelama :) Meni bilo lako, niosim 45 broj.

Кад би се скијало, не би ми било фрка ту да одслужим, ал овако, јебига. :Д

Pazi, skijanja (pravog) nije bilo, ali zato sam tamo imao drugih veoma zanimljivih iskustava. Letenje helikopterom kroz kanjon Morače, jahanje konja, veranje po planinama, hvatanje ribe golim rukama, kupanje u palaninskom jezeru (pravo pravcato gorsko oko), lov na lisice, posmatranje orlova i t.d. OVo mesto pripada nacionalnom parku, priroda je neverovatna. Tamo sam pročitao "Gorski vijenac", što bi se reklo u prirodnom ambijentu i celog Dostojevskog.
EDIT: a kad igramo fudbal ispred "objekta", ne smemo da šutiramo jako, jer ako lopta ode malo dalje, pada u provaliju, 300 m visinske razlike. Za taj dan nema više sporta.

Dva dana jahanja da se nađe lopta lolo

Dva dana jahanja da se nađe lopta lolo

Skoro da je tako, samo je fora što je sve vreme gledaš kako pada, odbija se od stena u padu, skače kao luda (kao u fliperu) i na kraju se zaustavlja u ravnici ispred jezera. Ostaje samo da onaj što je šutnuo udahne duboko i krene u dugo spuštanje i još duže penjanje nazad.

Veruješ li da sam ja želeo da služim baš tu gde si pokazao, na Pančićevom vrhu (na ekskurziji u srednjoj sam snimio kako dobro izgleda i kako bi dobro bilo da svoju godinu provedem tako negde izolovan) i kad su me poslali na Bjelasicu bio sam najsrećniji čovek na svetu. Ostali se smorili (nema bežanja u grad, nema grada, nema ni sela, nema zapravo ničega).

А добро, овде има људи макар преко дана, жица на 200 метара, а има и добрих пички.