Prijava

Јесте. Све је другачије. Чак нема ни деце у парку Војводе Вука.
А код Сирана никад нисам ушла. Јуса је ипак Јуса.

Red je da se vratimo temi:
Jednom sam se, tražeći đavola, sa drugarima skembao u grmlje a napolje smo, na pešačku stazu, isturili novčanik iz koga je virila banknota (neka zelena, beše davno), al smo novčanik zakačili za plastični konac za udice. I tako kako ko krene da pokupi easy money sa zemlje: zip! povučeš konac i ovaj ispadne konj. To smo radili dok jednom prilikom ne naiđe iskusan mangup, stade nogom na konac, pa se polako sagnu, izvadi lovu, novčanik zavrljači u grmlje i nastavi da hoda. Nismo ni pisnuli, tamo, u grmlju... Kajem se... što nismo sačekali mangupa sa toljagom noću da povratimo lovu.

Jednom sam, kod malog Grka, flomasterom žvrljao po natpisima i ispravljao "cvarke" u "čvarke"... čekaj, ovo nije moguće!

Šta bi sa Grkom?!? Obrisala si ga? Maro?

Случајно. Хтела сам да убацим нешто и 'ладно повучем преко и спејс.
Тек сад видим. Кречана. :))))

Он је баш био фаца.

Njega ne znam... al mi zvuči kao gotivan lik.

Ма, лепо је било.
А и лепо се присетисмо старог краја.

Mi ne bismo bili mi bez kraja u kom smo odrasli... kao tikve bez korena.

Lingvisticko prase, a propo novih naziva koje si pominjao, ja sam bila ubedjena da se ulica u kojoj zivim i dalje zove Marsala Birjuzova :)

Tamo živiš? Pa ja sam odavno (nekoliko godina) čitao da joj je vraćen naziv Stara Kosmajska... oduzeli ulicu generalu koji je oslobađao Beograd a onda, 20 godina kasnije, poginuo na Avali... Čekaj, sad ću da nađem neki oficijelni plan grada...

E, pa ovo je ludilo... evo, na B92 planu grada, ulica se zove: Maršala Birjuzova! Stvarno haos, čitao sam svojim očima onomad spisak promenjenih ulica... Ček da vidim ima na sajtu Grada takav spisak, promenjenih... da vidim i tamo.

Ostade Birjuzov! I na sajtu Beograda isto... šta da ti kažem, church pub, znaš ti gde živiš, ja sam izgleda pobrljavio ili su onui ipak povukli odluku posle tog teksta gde su to najavili... Ne da se stari kraj, to mi je ipak drago...

Ma,@Mima^^,ne lazi molim te.

Počela sam da osećam veliko zadovoljstvo kad lažem. - Sviđa mi se to.
O mnogim ljudima znam mnogo više nego što bi i mogli da pretpostave - imam i ja svoje KGB metode. I spremna sam da ih pljusne neku od tih prljavštine ne bi li ih povredila. ---- Nema razloga da mi bude žao.

Pa moraš nekako da opravdaš taj svoj nick, ne? :)

Pa moram, sviđa mi se tako :D

U 2. razredu krvnicki se posvadjao sa danas najboljim drugom jer sam ja imao 2, a on nijednu gresku na nekom diktatu. Ne kajem se... decja posla
U 3. razredu prebio nekog pedera jer mi je udario sestru. Kajem se... sto mu nisam sasuo zube u dusnik
Mesec dana posle sam istog tog pedera naresetao decjim pistoljem na gumene metkove, opet mi je dirao sestru... Ne kajem se (Lik i dalje ima modrice)
Posle 3 meseca udarao sam neku macu... toga mi je najvise zao... i dalje se ponekad zaplacem kad se setim.
U 4. i 5. razredu sam radio svasta... mene je pubertet pogodio pre ostalih.
U 6. razredu sam na informatici srusio operativni sistem svim kompovima u LAN-u posto mi je peder od nastavnice dao 4 jer nisam znao neko govno u Corel Draw. Morali su opet da kupuju original windows... cuo sam od nekog druga da su placali 300 evra. Ne grize me savest... Nikad nisu ni saznali ko je to uradio
Iste godine sam polomio vilicu i isterao oko nekom kucetu bejzbol palicom (Napalo me kad sam krenuo da trazim lopticu). Kajem se... Sto mu nisam oba smrdljiva oka isterao, pa onda da me napadne majku mu 'ebem.
U 7. razredu (pre neki dan) Prebio lika na sred skolskog hodnika jer mi je zadirkivao sestru i udario mi samar. Matematicarka me jedva odvojila od njega, polomio sam mu rebro. Ne kajem se. Prosao sam nekaznjeno. To mi je bio prvi mesec u toj skolli. Taj je nauvio lekciju da se na kaci sa likom u koznoj jakni...

Pre nekoliko dana izgazio majmuna truperkama jer je poceo da vice na sav glas: "Ovaj saban gleda Porodicno Blago" -.- Tako mu i treba.
Poslednji dan 5. razreda rekao razrednom da mi naduva karu. Mnogo me nervirao, a to mi bio poslednji dan u toj skoli. Promenio sam 3 skole od polaska u I razred

Ууууу,чисто да знам,да се онда не качим с тобом,иако сам 4.средње.:)

Ћале и ја смо правили ограду и ја сам га ударио чекићем по прсту.Таман да се покајем,кад се сетих прошле године кад је он мене декнуо даском по руци.Тад помислих:,,Ово му дође као мило за драго.''

- са 4 украла омиљене штикле за барбику моје другарице
- у том периоду наговарала је да се љубимо у уста
- мој брат и његови другови су месецима правили бункер, склониште испод једне терасе од разних ствари и тамо нон стоп проводили време, а мене никад нису хтели да пусте јер нисам знала лозинку, па сам их пријавила мами и натерала их да поруше бункер
- цинкала нон стоп децу из забавишта васпитачици
- у другом разреду окренула све девојчице из разреда против девојчице која нам је нова дошла, јер сам била љубоморна на њу
- у четвртом разреду окренула све девојчице против дечака због неке глупе игре коју нису хтели да играју са нама
- у петом разреду сам тукла и малтретирала сваки дан једну девојчицу која ме покрала, док нисам окренула цео разред против ње и док је учитељица није пребацила у други разред
- једно од тих малтретирања је било да је голицам на сред игралишта пред осмацима, а две другарице је држе за руке и ноге, док се није упишала
- нон стоп сплеткарила, трачарила, манипулисала, цинкарила, штреберисала, увек су ми се свиђале симпатије и момци мојих другарица, док нисам кренула у средњу, тад је све престало.

Због свега се јако кајем. :)