Prijava
  1.    

    Poslednji put s babom na letovanje

    Prelazak iz dečaštva u višu fazu postojanja, koju će obeležiti bezglava jurnjava za suknjom, susret sa alkoholom, i neurastenija nategnutih odnosa sa roditeljima. U pauzama između jedne i druge ženske od kojih ti svaka popije odredjenu količinu krvi, a i ti njoj jer to je obostrani proces, i jedne i druge satiruće žurke na kojima se trudiš da pojebeš sve žensko a na kraju sam daviš majmuna u WC-u... sve ti se idiličnijim čine te godine nevinosti, kad Vrhovni Procenitelji Tvog Života, roditelji koji će potom ostareti, nisu imali hrabrosti da te samog puste na more, već su ti dodeljivali delegata u vidu babe koja te pratila na obećane plaže, heklajući sa drugim babama u hladu smokve malih primorskih mesta, dok ti sam skačeš na glavu sa šiljatih stena.

    - Duksi, gde ćemo ove godine na more, a, š'a misliš?
    - Ne znam, Bleksi, nemam ideju...
    - Nemam ni ja... ajde da uzmemo šator, pa polako, odozdo, u Reževićima imamo Radicu i onu njenu drvenu kućicu, pa dokle nas noge i autobusi donesu na gore... u Dubrovniku imamo Vlahu i njegovu kamenu kuću...
    - U Puli imamo Maru...
    - To TI imaš Maru, a ja ga uvek šiljim...
    - Pa naći ćemo ove godine nešto i za tebe... oćemo da svratimo u Selce, smešno mesto?
    - Može... kad si ti poslednji put bio tamo?
    - 73-će, sa babom...
    - Aha, znam, mene su roditelji te godine vukli u Petrovac, pokrljasmo se na gradskoj plaži sa milion i po duša na malo prostora...
    - Baba Magdalena i ja smo uveče jeli sladoled i onda je ona sedela na klupi i gledala u more, dok sam ja malo bazao po rivi, pa smo išli na spavanje. I svaki dan je za plažu pravila salatu od cepkanih pečenih paprika i paradajza, posle sam čuo da je to jedina prava srpska salata, a ne ono što ti uvaljuju u restoranima...
    - Nemaju ti kafanjerosi pojma sa salatama... sećam se Magdalene, volela je sve nas...
    - Jeste, beše dobra baba...
    - Kad je ono umrla?
    - Pre osam godina.
    - Već toliko?! Pu, mamu ti, kako vreme leti...
    - Leti, Bleksi, leti... Znači: Reževići?
    - Neka bude tako, Duksi. I da paziš šta vataš za brisanje kite ako ne bude zavese u hotelu, mojne da zaključavam peškir u sef!
    - Dobro, bre, ne možeš da zaboraviš taj peškir, jebo te peškir...