Kada se spremate za tusiranje, pune su vam ruke peskira, majica, i sl, pa nabijete bokserice na glavu sa nogavicama zabacenim pozadi i na stranu. Ostavlja blaze posledice na nevine slucajne posmatrace i komentare tipa boze me sacuvaj ili ti nisi normalan itd...
Ko to nije probao, verovatno ne zna o cemu pricam
Tu negde kod Kulina bana i kiše u okolini Kragujevca gubiš strpljenje. Skuplja ti se. Vena ti iskočila kod slepoočnice. Klimaš glavom gore-dole k'o da si lud. Potrebno je da se koncentrišeš da bi mogao da navigiraš izlapelog sagovornika u pravcu one prve teme. Nisi više mlad. U mislima polako čuvaš ovce na nekoj poljani, miriše cveće pa ti se brk smeška. A ovaj debil misli smeškaš se njemu i njegovoj priči. Žmirkaš malo na levo oko.
Ne, to nije onaj bradati, masni lik sa zarđalom satarom koji živi u jednoj šupi u Kaluđerici iz koje izlazi samo kada se igraju utakmice i kada treba da se piša protivničkom navijaču u levu nozdrvu. Nije taj huligan.
Ovo je sasvim druga, nova vrsta. On ne lomi glave i izloge već sportski duh igrača na terenu. Bezobarzno. Glasno i često se dere, ua i bu, zviždi i diše između poena. Još se pritom ne obuče kao za svadbu, nego obično, za grad. Sramota. Ponekad se, na zaprepašćenje svih, prodere i na sudiju. Hrani se zabezeknutim pogledima fine i uglađene snobovske publike. Jasno se izdvaja od vidi-onu-šta-je-obukla, koji-je-ovo-sport i do-jaja-snimila-me-kamera navijača, koji su verni pratioci ovog sporta.
-Književnik kome Srbi ne mogu da oproste to što je njihov sunarodnik katoličke veroispovesti, koji se rodio u Bosni.
-Književnik kome Hrvati ne mogu da oproste to što je katolik srpskog porekla, koji se rodio u Bosni.
-Književnik kome Bošnjaci ne mogu da oproste to što se uopšte i rodio.
Onaj čovek koga vidite svaki dan da se vraća kući posle druge smene, mračnog, smrknutog pogleda, brinući se kako da otplati sledeću ratu kredita ili kako da upiše dete na faks, a u isto vreme plati i grejanje. Ipak, kad dođe kući, te brige na putu nekako zaostaju, a on pozdravi ženu i decu, nabaci osmeh i eto, sutra kreće u novi boj, hrabro i dostojanstveno, ma viteški bre! Samo tako! Jebiga kad se mora. A što se mora nije teško. Malo sutra. Ko zna zašto je to dobro.
-E, gde si, čoveče? Kako žena, kako deca?
-Pa, evo me, razmišljam sad, nešto ne znam kako ću se izvući. Žena je nekako sklepala posle posla u neku zadrugu sa ovim drugaricama, prave zimnice, pa dobre pare izvuku, i ja radim, ali treba nam još malo, pa se računam na čemu da štedimo. Nekad se pitam kako ona ostaje sa mnom, nikad se žena nije bunila, divno biće jedno. Mnogo više ona zaslužuje.
-Ma, vas dvoje ste kao dobitnici genetske lutrije, volite se od kad ono beše? Snaći ćete se vi, ako nešto znam to je da se Srbin uvek snađe. Mađija!
____________________________________________________________________
-Betmene, moram da znam jednu stvar. Zašto si ostao sa mnom ceo dan? Rizikovao svoje dupe za nekog ko ti nije doneo ništa sem nevolja?
-Znam kako je kad pokušavaš da ponovo izgradiš život. Osim toga, imao sam i ja loš dan... Jednom.
-Fini momci kao ti ne bi trebalo da imaju loše dane.
Knjiga o cikličnom pretvaranju ognjišta u zgarišta u blizini žarišta.
Lik koji ima ogromnog tukidida, to je njihalo strave koje u stanju erekcije može da posluži kao 'ladno oružje. Ponosni vlasnik ovakve alatke mora da izvadi dozvolu za nošenje palamara, zbog dužine i debljine podseća na crevo na pumpi kojim se natače gorivo.
1- Je li Igore, jel znaš nekoga da umuljam mog Rašu da radi na nekoj pumpi?
2- Što baš na pumpi?
1- Zato što obmotava crevo oko kolena, pa ko velim, da bude od neke koristi.
После пуно година слушања туђих искустава, прислушкивања разговора одраслих, целоноћних гледања едукативних филмова са ознакама ХХХ или +18, те дугогодишњег немилосрдног билдовања своје јуначке деснице, следи матурски испит свих тих стечених знања и способности пред једночланом комисијом.
Временско трајање тог испита је углавном много краће од очекиваног...
Један тренутак у животу у коме се све промени, на горе. Онај тренутак кад завршиш у говнима па још и пустиш воду у нади да ће се говна спрати, да ћеш наставити свој живот, другачији, али се надаш бољем. У најгорем случају надаш се да ће бити само другачији. У том тренутку завршиш у мешавини пишаће, гована и воде која се креће невероватном брзином, брзином која додатно отежава бег из те смесе. Упорно се трудиш да се држиш оног најмањег зла, воде. Вода је онај трачак наде у тој безизлазној ситуацији у коју си себе увалио, али говна и пишаћа доминирају у смеси...
(среда, Милутин седа да гледа утакмицу, пренос из студија, Страјнић једе говна...)
Жена: Љубави, донеси ми теглу краставаца.
Милутин: Жено, јел' видиш да је почела утакмица?
Жена: Ја видим да овде причају нека два ружна човека и онај фудбалер што има ону страницу на фејсбуку.
Милутин: Па жен... Добро, идем!
(иде до подрума, враћа се са краставцима)
Милутин: Ево т... Који је ово курац?!
Жена: Па Езел.
Милутин: Који курчев Езел, маму ли му јебем османлијску?! Дај на први, ионако нас је Тијанић покр'о за уторак, бар у среду 'оћу да гледам Лигу Шампиона, пошто ми Арену не пада на памет да плаћам!
Жена: Па Милут...
(пар минута отимања око даљинског, крхка је жена, Милутин излази као победник)
Милутин: Диж' се из фотеље!
Жена: И како ја сад да гледам Езела? А сад је баш занимљиво!
Милутин: Боли ме курац! Имаш интернет па гледај! Ионако плаћам АДСЛ да би се ти дописивала с' Бранкицом, а по цео дан седите овде и пијете кафу коју ја купујем, крваво зарађеним парама!
Жена: Милутине немој тако за Бранкицу! И дођи овамо нађи ми ово.
(Страјнић: ...за два минута се укључујемо уживо на Алијанц Арену...)
Милутин: (налази Езела на интернету) Ево ти сад гледај. (враћа се у фотељу) Па смањи то жено! Јаооооо!
Жена: Па како да гледам?
Милутин: Па искључи јебени тон, ионако Турке не разумеш, јебем му матер!
Жена: Па не могу без тона...
Милутин: Уф! Чекај! (трчи до комшије, доноси слушалице) Ево ти, слушај сад!
Жена: Па како ово?
Милутин: Лепо, утакнеш овде. Јел' може?
(жена не одговара)
Милутин: Питам, јел' може?!
(жена не одговара, Милутин се са победничким осмехом на лицу враћа у фотељу)
Жена: (из свег гласа, под утицајем слушалица) Милутине! Милутине, дођи да видиш ово!
Милутин: (тргну се као да бомбардују поново) Пу све ти јебем! Шта се дереш који курац?!
Жена: (и даље из свег гласа) Да видиш Езела!
Милутин: Скини јебене слушалице женска главо! И боли ме курац за Езела и Турке! Једини Турци који ме интересују се зову Фенербахче, играо сам кеца на њих!
Жена: Милутине па ти се коцкаш!
Милутин: Не коц...
Дете: Кмеееееее!
Жена: Ето! Сад си и малог пробудио! Иди види, можда се укакио, душа мамина.
Милутин: А што ти не идеш? Почела ми је утакмица, ти онако ти можеш да ставиш паузу!
Жена: Па не могу Милутине. Одмени ме једном, видиш да сам у седмом месецу.
Милутин: Пу јебем те Милутине, да те јебем!
(Милутин устаје, облачи јакну)
Жена: Па где ћеш Милутине?
Милутин: Идем у кладионицу да гледам утамицу!
Жена: Иди! Ја ионако нисам битна! Иди коцкај се! (седа у фотељу) Еј Милутине...
Милутин: Шта је сад?!
Жена: Немој да идеш колима. Данас, кад сам ишла код Бранкице, излазио је неки бели дим испод хаубе, заборавила сам да ти кажем.
Милутин: Пу! Пу, јебем те животе! (поглед на горе, руке на главу, обраћа се Богу) Па што ме јебеш?! Славим три дана, преслављујем, целу кућу сам иконама облепио, к'о у цркви да живим, и зашто ме и даље јебеш?!
Жена: Зашто сад вичеш? Видиш да дете плаче!
Милутин: Е мој Милутине, помножио си ти живот са нулом још кад си се оженио! Пу! Ма јеб... Ма боли ме курац за све! Ионако ако потрчим стижем до петнаестог минута!
Жена: Али Милут...
Милутин: МРШЋИ!
Онај који ти се најебе миле мајке пред свима, а ти и даље мислиш да причате о тумачењу "Малог принца".
Украсти одређену стварчицу без да дотични то подуже не примети.
Наравно, увек су и увек ће лепљиви прсти бити за све криви!
Види још: олакшати, апити, ћорнути, мазнути, здипити, декнути, дићи, смотати, гепити, ђипити, звизнути, лапити, оладити, опељешити, одрадити, марисати, марнути, забости
Ама нисам бре кееми, испало је из камиона!
Razvesti se od debele žene.
Израз код клинки које се ложе на неког старијег лика из краја или школе кад их он погледа. Тај нема ни појма да она постоји, али она је убеђена да јој он у ствари шаље неке скривене поруке. Када му поглед негде одлута и то буде у њеном правцу, свим другарицама се хвали како ју је "он" погледао. У друштву, пошто само она и другарице знају његово име, можете чути само "ОН ме је погледа", "ОН је јуче везивао пертле", "да знам, и ОН је тамо био"...
-Јао, Љубинка, дођи морам нешто да ти кажем!
-Шта шта?
-Ааааааааааааа погледао ме је!!!
-Ко?
-ОН!!!! ааааааааааааааааааааааааа
-Он те је погледао? ааааа
-Да бре, ја идем улицом и нешто сам пала, небитно, и он се окренуо и погледао ме је!
-Ааааааа како те је погледао?
-Па знаш као у фазону, гледа ме и онда замишља да смо нас двоје заједно на некој плажи...
(за то време Он прича са другом)
-Е, брате, знаш шта ми се данас десило.., ја ишао по бурек и нека клинка се разбила к'о пичка, пала ту на 2 метра од мене...
-И?
-Ништа, ја је онако изненађен погледам кад она буљи у мене к'о теле у шарена врата и балави...неки ретард 100%...
Najčešći flešbek na detinjstvo. Ubedljivo najviše boli od svih batina koje ćeš dobiti u životu. Ako ih ikada i dobiješ. Ne bole samo obrazi, već i klinački ponos, duša. Jer, znaš da si pogrešio, bio kriv ili nevin, ćaletova teška ruka ti ne gine. Trenutak pred udarac, dilemu da li će najzad popustiti i oprostiti, prekida snažan potisak vazduha velikog dlana prema tvom majušnom licu. Ruka samog Boga. Nastaje jaz. Najkraći jaz ikada. U deliću sekunde kroz glavu ti prolaze najkontradiktornije misli ikada: Zašto sam promašio zicer na fizičkom; Da li sam ugasio svetlo u kupatilu; Da li da kažem za četvorku iz matematike; Da li je Maja iz VI 2 provalila da mi se sviđa; DA LI ĆE DA BOLI?
Hoće, boleće. Boleće kao sam đavo. I ti to znaš najbolje od svih. Boleće prvo obraz, pa jagodice, usne. Uho. I ono boli. Oči se naglo magle... Gotovo su krvave... Bol te polako preuzima...A ti ćutiš. Nemaš snage ni srca da izustiš bilo šta...Pokušavaš da zadržiš suze za sebe, jer si dečak, muškarac, budući vojnik...Ali ne ide...
Osramoćen si. Ponižen. I to pred nekim strancem. I mlađim bratom...Gledaš kevu u predelu brade...Ne možeš u oči nikako...Ćale te je jednostavno u trenutku - Uništio...
Ali hvala Mu, zbog njega si ispao ČOVEK.
Kad vam nestanu cigarete, i pretražite cijelu kuću, ali još najmanje po tri puta pregledate ona ista mjesta da slučajno nije koji prošao neprimijećeno.
Razbiti čoveku uverenja koja je gajio ceo život k'o picajzle, i nikome ih nije otkrivao.
7. godina:
A: Mama kad će Deda mraz da mi donese poklon?
B: Deda mraz ne postoji sine.
12. godina:
A: ljudi čuo sam da Ćelavi zna seksaliti,
B: Brate, to ne postoji.
A: Kako ne postoji?
B: Moj brat ima internet, video da ne postoji.
15. godina:
A: Je l' istina da se na faksu samo zeza i opušteno, k'o u američkim filmovima?
18. godina:
A: Jebem ti fakultet!
20. Godina
A: E sad još samo malo da poguram i završio sam fakultet. Mogu posle da da me cape za jajca svi.
24. Godina
A: Černo, nije ti loš ovaj posao.
B: Ma da, bre, super je. Radim k'o deca u engleskim rudnicima, šef je ala sa šest glava pa kad god neku sjebeš onda izraste nova.
A: To je hidra a ne ala...
B: Sad si i ti našao da me zajebavaš!
29. Godina:
A: Danas majko ženiš Ričard Gira.
B: Ljubi ga majka. Aj požuri.
A: A rekao sam da se neću ženiti do 35, ko ćale.
C: A onda sam došla ja ljubavi...
A: U ljubim te pametnu.
35. godina:
A: Kako ne postoji kabazah?
B: Dont anderstend yu man.
A: Koj sam kurac dolazio čak do Etiopije?!
B: No, no, man.
A: Ma da se nosoš i ti u kurac čokoladni i kurve.
B: cokoladni, anderstend aut! Aut!
40. godina:
A: Čekaj ti nikad nisi čuo za strndženje?
B: Nema toga kod nas brate, prvi put čujem...
60. godina:
A: E sad konačno imamo vremena za WOW.
B: Ma imamo mi vremena al' wow servera više nema stari.
A: Kako bre, nema?
B: Pa lepo. Ukinuli ih još pre 10 godina. Sad su popularne ove rijaliti igre.
A: Ma nek se nose u kurac. Ceo život mi ruše sneška i sad mogu lepo da umrem.
B: Polako s umiranje. Nego je l' si video Mirka u politici juče...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.