
Telešop fraza gde ti kao znak dobre volje ubacuju nešto navodno gratis uz osnovni proizvod.
-A sada nešto potpuno neverovatno:
-Uz naš ultra lagani, hromirani i bezbojnim lakom od tatanijumskih mega sjajnih čestica lakirani tiganj, dobijate potpuno gratis i ovu anatomski oblikovanu dršku koju će rado koristiti svi članovi Vaše porodice. Ali to nije sve, ako pozovete odmah, u našu osnovnu ponudu uvrstićemo i dno, da, dobro ste čuli DNO tiganja, i to ne jedno, nego dva, koji će omogućiti da se Vaša hrana ne lepi za izvor toplote.
Šamarčina koja deformiše od siline. Vaspitački fejteliti.
Sad kad ti zavrnem jednu roditeljsku zguza, misliće narod na ulici da si Goran iz OK benda, gasikomp - mršnakupanje!
Čovek koji predstavlja pravu enigmu za voditelje što se tiče njegove najave u emisijama. Osoba koja je toliko superiorna u odnosu na svoj bend, da neće da se smatra delom istog, a opet toliko inferiorna da ne može da nastupa solo.
-Dobro veče, sa nama je večeras Goran iz OK benda.
-Ispravka, ja nisam iz OK benda, oni su posebno, a zajedno sa mnom čine celinu.
-Dobro, sa nama je večeras Goran OK. Ne, ne valja, da probam ovako, sa nama je Goran Okbend!!!
-Ne, ja sam sam, nema benda..
-Sa nama je Goran!
-Ne zna se na kog se misli..
-Ugostili smo Gorana Okej!
-Gorana Okej? Jesi ti normalna?
-O jeb... Kako se ti uopšte prezivaš?!
-Gluhaković.
-Gluh... Saaa nama su večeras Goran i OK bend, bez benda! (šapćući) Budeš li se bunio, nabiću ti štiklu u uvo pa ćeš opravdati prezime!
Prepravljena izreka koja nam govori da koliko god čovek bio pametan, uvek će se naći neko pametniji ga naguzi onako na kvarnjaka.
25 maj 2008 godine, američka vojna baza Fort Oregon u blizini Kabula. Kroz čekpoint prolaze dva hamera i kreću u patrolu. U jednom od njih je narednik Skot Daglas, poznatiji pod nadimkom Surovi. Još pre par meseci je njegova jedinica uletela u zasedu i Surovi je bio teško povređen, a njegov mezimac hamer rasut po pustinji. Od tada on se zarekao da će napraviti novo bezbednije vozilo. Nakon par nedelja udaranja po čeliku i zavarivanja novi hamer je konačno spreman. Uglancan i ispoliran kreće na svoje prvo putovanje.
Za to vreme u terorističkom kampu Ultra Džihad Bojs...
Adil već pola sata pokušava da rastavi neko kinesko govno od puške, ali nikako ne uspeva. Pesak mu ulazi u oči, koze ga čupaju za bradu i neko ga uporno gađa svinjskim papcima.
-A u pičku materinu i vi i sve! Idem da uzgajam mak i pravim opijum jebo vam pas mater smrdljivu i bradatu!
U tom trenutku iz šatora izlazi Fadil, češe se po jajima i nekako benasto gleda u svog pomoćnika koji pakuje stvari u kofer i odvezuje svog magarca sa stuba.
-Adile a kud si ti navro Alaha ti? Za frtalj sata moramo da postavimo one mine na put. Neću valjda sa mojim rahmetli ćaćom da ih postavljam!
-Ma jebo ti on mater znaš! Dosta mi je vaše galame i pucnjave. Emina je prestala da daje mleko zbog vas pedera.
-Ma pusti sad kozu, kupiću ti ja drugu ionako je bila milfača. Kupi ću ti ja na pijaci u Tenkešu novu i mlađu. Nego šta bi sa onim bojevim glavama što nam onaj Rus dade za litar džibre?
-Ja mislim da su još u podrumu, osim ako Hasan nije opet terao poštara kad mu donese opomenu za isključenje struje.
-Mhm aj da pogledamo, taman da potrošim i one eksere.
Nakon par minuta čačkanja sa žicama i kleštima, bojeva glava od 10 kilotona je zakopana pored puta gde će uskoro proći dva hamera.
Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.
Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.
Odvaljena od stene, žena prenaglašenih oblina nastalih nasumičnim taloženjem masnih naslaga nedefinisanog oblika koja iz daljine, a bogami i blizine podseća na ogromni džak krompira sa sposobnošću govora. Da kojim slučajem evolucija nije učinila da čovek hoda na dve noge, ne bi se znalo gde joj se završava dupe, a gde počinje glava.
Krompiruša pazari na pijaci - Dobro jutro. Pošto džak krompira?
Čiča iza tezge (kez od uva do uva) - Za Vas gospodžo, 250 dinari!
Neizostavni segment atmosfere ekskurzijskog autobusa. Nađe se uvek jedan pametan lik čija je keva još pametnija pa mu je napravila sendvičinu sa lepinjom i gurnula unutra 3 barena jaja. Dotični naravno sačeka par dana da aroma krene u smeru mirisa leša pa onda počne da se sladi. Iako mu svi psuju sva kolena familije i prete mu salmonelom, gospodin bez nosa i sa čeličnim stomakom izdrži da pojede pola a pola vrati u ranac da vam zagorča ostatak dana. Dok se budete vraćali kući mamurluk će vam začiniti kako miris iz negovog ranca tako i gasovi iz anusa ovoga kretena.
Rok muzika koju slušam dok spremam ispite.
Takođe postoje:
-Ispitni folk
-Ispitni metal
-Ispitni house
-Ispitni r'n'b
itd...
Stojiš pod tušem, rukama naslonjen na zid, pognute glave, zatvorenih očiju. Ti se ne pereš i ne trljaš, ti se jednostavno zajebano tuširaš. Mlazovi vode ne skidaju štroku i znoj nego u kanalizaciju odnose tvoje teške misli i probleme. S vremena na vreme uzdahneš. Zamišljaš da si u reklami za Najk i da u pozadini neki zajebani glas kaže neku zajebanu rečenicu: "Život je borba" ili nešto slične debilnosti. Sam si sebi prekul.
Najzajebanije se tuširaju pozeri po teretanama kada imaju publiku.
Jedina banka u kojoj vaš uloženi kapital zaista ima šansu da se razmnožava.
Обавезно у знаку братства и јединства и југословенске тробојке.
Плави оркестар
Бијело дугме
Црвена јабука
А у средини Здравко Чолић као највећа звезда бивше Југославије.
Ultimativni fetiš Slobodana Šarenca. Prenos nije prenos ako se maksimalno ne insistira na dvocifrenom učinku. Pored broja 42 iz "Autostoperskog vodiča kroz galaksiju", odgovor na pitanje "Šta je svrha života?" po njemu može biti i "dvocifreni učinak".
To je verovatno i razlog onog homoseksualnog ponašanja prema Mariji Kilibardi za vreme SP u fudbalu 2010. u J. Africi; ona jednostavno nije htela da insistira na dvocifrenom učinku, jer je njega u fudbalu jako teško postići.
Slobodan ulazi u kuću, posle napornog prenosa sa mnogo dvocifrenih učinaka, i kaže ženi: "ženo, došao je i taj trenutak: maskiraj se u dvocifreni učinak da te jašem celu noć!"
ili
(dok jaše ženu): "je li, ti prljavi, bezobrazni dvocifreni učinku, bio si nestašan dečak, sad ću da te kaznim... šljus, šljus, šljus..."
..mogla bi odlična epizoda South Parka da se napravi na ovu temu...
Иза ових врата, у згради која се налази у најлепшем делу Београда, насељу Неимар, живи гђа Христић. Гђа Христић, својевремено преводилац, публициста, пиколиста великог оркестра СХС-а и мачевалачки шампион, осма је генерација која насељава ово здање у срцу града. Супруга академика Пајића и мајка Сташе и Андреја, сликарке и наркомана.
:Зврнддддд:
Добардан, изволите уђите.
- Добар дан, гђа Христић? Ја сам Милан из магазина "Моћ Жене", поводом оног интервјуа...
Ахам, тако је Христић, јесте. Жалузина Христић, али сви ме зову Зина. Да пређемо у дневни боравак? Право кроз фоаје, ево мене за секунд само да пресвучем болеро, поткачила сам га малопре о наткасну.
Као што вероватно већ знате, овај стан припадао је мом оцу, Алексеју Христићу Фонтанели, чувеном предратном дечијем хирургу.
Ево његове слике, мало слабије видим на близину, ал ништа страшно читам новине и све без наочарија. Мислим да ту има 26 година и је л' да да имамо исте очи?
- Извините, али ово је омот од Ноблица?
А је ли? Реците како су само укусне... Ја и моја унука уживамо да слушамо ту рекламу, загрлимо се и певамо: "Ноблице ноблице и слаткасте столице, хајде Радо доме мому да љубимо младог мому".
- Баааабаааа, брзо!
Ево то је моја унука, злато бакино, много ми је паметна и бистра. Кажи срећо моја?
- Бабааа, изашла ми је астма на колену!!
Не лупетај, то ти је кануо качкаваљ. И то није колено већ надлактица.
Скоро јој је био рођендан и она је скроз сама, принцеза бакина, везала пертлице на лакованим ципелицама, обукла прелепу розе хаљиницу и ставила машницу у косу. Само да сте је видели, али нема везе, дођите следеће године када буде славила 27.
Пустите ову плочу молим вас, плоча, изволте, даће фину позадину даљој причи.
Еee дааа, биле су то прелепе године проведене у подпарижју, наиме у конзерваторију се баш у време мог студирања појавио Регтајм а са њим и Фокстрот. Како је само Шарл де Гол знао играти уз Регтајм, аххх. Каждую ночь мы танцевали, мой дорогой Шарльушка.
И дан данас знам сваки корак. Билисте погледали? Билисте?
- Па оно, било је и ствари које сам више желео...
Сјајно. Само пре него почнем замолила бих вас да померите овај табл. Тако, ставите га визави рагастола, и пазите на порцуланског жреца, е тако, отлично.
Један два три четир, па иде окрет, три три два један,
два два три, тааааако, четир четир па двосекла полупипета,
један један два четир, Хеј!, два три три три и окрееееет,
три три један један, саад један Лебјатников, ииии окреет,
па брзо, једанједандватридватридвадваједантри ииии
доскок. Хух.
Уморих се.
Ја ћу ускоро морати да кренем, може неко пиће? Кабеза, беванда, коњак? Пошто имам партију са другарицама из јахачког клуба, ја ћу коњачић један, два. Данас идемо први пут да играмо ону игру, кажу да је као тенис, а ја сам као девојка добила на поклон ракету и лоптицу од Сузан Леглен и играла, играла, јао колико сам волела. А овај сквош сличан је, кажу чак и лакши.
- Лепо кажу. Лагана једна игра, мисаона.
Па да пођемо?
- Да пођемо.
Pevač čije ime brkamo ša šporetom na čvrsto gorivo.
-Kupio moj ćale Tozovca.
-Misliš Smederevca?
-Jao, da, kako sam glup.
Тешка реч дужине неке швабске кованице, још тежа мера којом сами себе кажњавамо. Ауто шамар који доводи до пада са мердевина, на позицију пуког дудлача курца. Решавање бесмисленог задатка изнова и изнова. Седење. Товљење гузице. Ваљање у издркотини лењости. Рука на курцу уместо на оловци. Скупљање златника у мултиплејер игри. Сваког петка и суботе очи упрте у јебену светлећу кутију уместо у неке сисе. Безвољност, мањак самопоуздања, поглед ка туђем дворишту док сопствено зврји празно. Стварање лажних амбиција које изјутра ветре са алкохолом. Чекање на одобравање других које не стиже, још много безвоље и лењости. Очајање јер су од тебе бољи људи који заправо мрдају гузицом, док ти у "Блицу" читаш код ког козметичара Кристина Ковач депилира пичку. Куповина миша са додатним играчким тастерима, јастучница са гаргојлом у двадесет и петој години. Твоје светле фармерке засране нутелом и вишњама. Рачунање колико је још страна остало до краја књиге, одлагање исте на страну и шатро остављање за сутрадан. Твоја потреба да бленеш и чешеш муда, док ти из уста цуре бале као потврда претварања у масног ништавног имбецила.
За почетак, угаси торент "Малих Фокерових" и деинсталирај тај дрљави корејски ММО.
Узвик, изненађења, одушевљења, револта..
Служи да искида масу, мада га све више чујемо као узречицу.
Веома тешко за дефинисати, али кад би извукли значење сленга из контекста реченице, могао би да значи - "има ли ко јачи?" или "који курац је ово?"
- Браво бре!
- Идемо!
- Штакојепичкематерине!?
- ТОООООО! Јееееби!!!!
---------------
- Шако Полумента! Штакојепичкематерине!? :цепа плакат:
Izvikivanjem ove parole u punoj kafani pre pedesetak godina, u pravcu osobe koja vas nervira iz nekih desetih razloga, zasigurno ste toj osobi obezbedili kartu u jednom pravcu za Nago ostrvo.
U zadimljenom bircuzu, Titovo Užice 1959. godine, sede dva zemljoradnika posle napornog dana u polju:
- Aman Mile, nemoj da me zezaš više za ona 2 ara što je tvoj ćale za vreme rata granicu pomerio i zajeb'o me...budi čovek vrati medju gde je bila, moram i ja da 'ranim porodicu, imaj dušu...
- Ma zabole me i za tebe i za tvoju porodicu; taknuto-maknuto pobratime, proš'o brzi voz... okružni komesar mi je reko da slobodno ostavim medju, i da mi čuva ledja...
- ZNAČI, tako je?!
- JESTE!!!
- SI SIGURAN DA JE TAKO?!?!
- JESTE, I TI NE MOŽES NISTA DA URADIŠ POVODOM TOGA, BEDNIČE!!!
- E, sa' će vidiš... (naglo ustaje od stola, lomi čašu od pod da skrene pažnju posetioca kafane na sebe, i vikne iz sveg glasa u pravcu Mileta): MA KOME TI PSUJEŠ MAJKU PARTIZANSKU, GOVNO JEDNO KAPITALISTIČKO I PETOKOLONAŠKO?!?!?
...u tom, od stola u uglu ustaju dva UDBA-ša u kožnim mantilima, izvode Mileta (onog što mu komesar kao čuva ledja), i stavljaju ga na onaj njihov motor sa prikolicom sa strane (kao ona dvojica u "Tito i ja"), i odvoze ga u nepoznatom pravcu.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.