
Pitanje koje postavljaju penzosi i dokone babe,
svakom nepoznatom celjadetu do okolo 20tak godina starosti.
Posle 20te od kompletne akcije, zadrzava se samo skener zazveravanje od glave do pete i nazad, domundjavanje sa drugim babama o subjektu interesovanja.
Sto je sredina ruralnija,
pojava je prisutnija, tako da je vreme letnjeg raspusta idealno za pitache, i lancana je reakcija,pa bude i pet,sest znatizeljnika dnevno!
-Zdravo dete!
-Dobar dam!
-Miletov bese li?
-Sta Miletov, ne razumem!?
-A ciji si ti, mali?
-A sta Miletov?
-Pa,el si Miletov?
-Mislite Mile i Pera?
-Ko'i Pera?
-Pera sto ti ga... Radi zajedno sa Miletom!
-Ne znam za Peru! Aha, el u Beograd radu!
-U Beograd,nano!
A recite mi, jel dolazio Mile?
Sto godina ga nisam video!
-Nesam ga vid'la letoske!
-Aha, pa ako bude dosao, pozdravite ga!
-Ocu,sine, a kuj da kazem da'g pozdravlja.
-Recite, Perin mali, zna me on, svaki dan smo u Beogradu zajedno sva trojica.
Puno ga pozdravite!
Dovidjenja!
-Dovidjenja dete!
(zbunjeno)
Upitna rečenica koju starije žene (babe), isključivo u ruralnim predelima naše lepe Srbije, koriste kao izgovor za započinjanje besmislenog razgovora sa zatečenom decom... Posle saznanja ko su vam roditelji, po mogućstvu otac, uz zapitani izraz lica i konsultacijom sa koleginicom penzionerkom dok pokušavaju da se sete nekog seoskog mita koji kruži godinama u začaranim krugovima babskih tračeva, počinje beskrajno međusobno polemisanje o tome na koga dete liči, iz kakve je porodice, kakav mu je bio deda kao mladić... Posle utvrđivanja čvrstih činjenica, počinje detaljna psihološka analiza na osnovu istih, neretko zahtevnija i detaljnija, i naravno bolja rekonstrukcija ličnosti nego što bi sam Froid uspeo za života...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.